Prijašnjih godina na pričaonici povodom Dana očeva djeci su priče čitali Tino Kusanović i Grgo Skočić, a ove godine u toj ulozi je bio Ivan Cukrov. Ima Ivan puno pripovjedačkog iskustva. O znamenitostima Vodica i našeg polja pričao je biciklistima iz svih mogućih zemalja svijeta. Tisućama njih. Na večerašnjem druženju djeci je čitao priču „Karlo ide u trgovinu“. Uvodno im je Blanka objasnila zašto uopće slavimo Dan očeva.

Švedski autor i ilustrator Lars Klinting donosi nam još jednu priču o dabru Kastoru i malom Frippeu. Krenuli njih dvojica biciklima na piknik, ali se Frippeu ubrzo probušila guma. Frippe je bio žalostan jer su se morali vratiti u radionicu, ali Kastor ga uvjerava da je krpati gumu na kotaču vrlo zabavno i da će uskoro opet biti na putu. Tako je i bilo. Ovu poučnu priču djeci je na večerašnjoj pričaonici pročitala teta Blanka, a nakon što su je s velikim zanimanjem poslušala, dječica su uz pomoć tete Ane izrađivali bicikle. Svi su se uvjerili kako stari cd-ovi mogu postati kotači na biciklima.

S obzirom da je iduću srijedu Međunarodni dan očeva, pozivamo ih da na pričaonicu koja će se održati dan ranije, dođu sa svojom dječicom. Vidimo se!

Učenici drugog razreda vodičke osnovne škole i njihova učiteljica Snježana Pacek Balja vole ponekad promijeniti radno okruženje. U tim slučajevima najradije biraju Odjel za mlade koji je smješten u potkrovlju Gradske knjižnice Vodice. Bili su oni u Knjižnici i jutros. Za početak su poslušali priču „Dječak u zvjezdanim čizmama“ koju im je čitala knjižničarka Martina, a nakon toga su malo razgovarali o njoj. Uslijedio je i zanimljivi kviz, a naposljetku su u opuštenijoj atmosferi i neobičnim pozama čitali stripove. U međuvremenu su napravili pauzu koju su iskoristili za druženje s vodičkom rivom i jakim jugom. Ako je u Vodicama jugo negdje posebno jako, onda je to prije svega baš na rivi pred Starom školom (Knjižnicom). Valja ga doživjeti. 😊

Jedne travanjske noći rodila se u šibenskoj obitelji Dobre Ivana. Koja je udajom dobila prezime  Bulat. Iako je u gimnazijskim danima maštala o upisu na studij psihologije, život ju je, iz nekih njemu znanih razloga, preusmjerio u svijet ekonomije i financija.  Kako je Ivana jedna od rijetkih osoba koje ipak uspiju izustiti STOP! svom dotadašnjem načinu života i poslu kojim se bavi, njena velika želja da pomaže drugima pomoću psihoterapija, odvela ju je u vode u kojima se najbolje osjeća. Doktorandica je psihologije, istražuje svijet ljudskih psiha, pomaže i piše romane. Do sada ih je napisala tri. Prvog napisanog nije, a vjerojatno i neće objaviti. Drugog, a radi se o psihološkom romanu „Panta Rei“, je objavila prije nešto više od dvije godine. Treći roman je u završnoj fazi pripreme za tisak.

Roman „Panta Rei“ predstavila je sinoć i u vodičkoj knjižnici. Kroz razgovor s ravnateljicom Knjižnice Martinom Tabula. Ivana ga je pisala sa željom da njime doprinese destigmatizaciji osoba sa psihičkim poteškoćama i pošalje poruku o potrebi poduzimanja aktivnosti koje jačaju mentalno zdravlje.

Osim o romanu, razgovaralo se i o njenim drugim aktivnostima. Terapijama za osobe koje pate od depresije i anksioznosti i tečajevima za žene žrtve nasilja. Njih održava diljem Hrvatske. I to volonterski. Vjerojatno je i ta činjenica bila razlog da je nedavno nominirana za titulu „Šibenska grandeca“.

„Arhetip stapanja mraka i buđenja prirode i života koje donosi proljeće bio je i ostao okosnica njezina života, privatnog i poslovnog. Umiranje staroga radi rođenja novoga za nju je život vrijedan življenja.“

Dvije prethodne rečenice (preuzete iz crtice o autorici) najbolje pojašnjavaju životni moto ove zanimljive Šibenčanke. Ako i ne postane „grandeca“, Ivana Bulat će i nadalje živjeti životom vrijednim življenja.  

Maškare, ča mogu maškare…

Onaj najvažniji Pokladni utorak tek nas čeka. Ali, ni ova dva protekla nisu za baciti. I prošli i današnji donili su posebnu živost u vodišku knjižnicu. Dvi pokladne pričaonice su iza nas. U paketu s radionicama izrade maski. Bile su odlične jer su takve i mlade žene koje su ih osmislile i organizirale. Spomenuti ćemo njihova imena jer su zbilja zaslužile čistu peticu za uspješnu organizaciju ovogodišnjih pokladnih događanja. Abecednim redom to su Barbara, Jelena i dvi Marije. Bilo je u ovome do sada za svakoga ponešto. Večeras su im ruku pružili Blanka i Tome. Knjižničarka koja je dici pročitala priču i volonter koji ih je razveselija žonglirajući trima lopticama.

Još nas čekaju Veliki pokladni ples i već spominjani Pokladni utorak…

Što sve knjižničari ne rade… Evo na primjer, zadnji petak i subotu proveli smo u vodiškom poju u berbi dibjeg zeja. (Uživancija je to koja može parirati i kišnom prijepodnevu s odličnom knjigom u ruci.)

A, bilo je stvarno divno. Na tri radionice (jedna u petak i dvije u subotu) družili smo se sa sedamdesetak zaljubljenika u prirodu i samoniklo jestivo bilje iz cijele Dalmacije. Dvije radionice je vodio neponovljivi Ante Sladoljev-Gujo koji je još jednom nesebično podijelio svoje znanje o vodiškom dibjem zeju, a treću Mladenka Puljiz iz Runovića, amaterka botaničarka koja je sebi odredila misiju čuvanja baštine poznavanja samoniklog bilja koje je othranilo njene pretke. Mladenka nas je podučavala i latinskim nazivima biljaka i njihovoj raznolikoj primjeni.

Iskreno se nadamo kako je svatko od sudionika:

• shvatio da je većina toga po čemu gaze i što pokušavaju počupati/pokositi/istrijebiti, kako bi dvorište bilo uredno, zapravo jestivo, zdravo i ljekovito,
• naučio prepoznati barem 2-3 biljke kojima će moći obogatiti svoj zeleni ručak,
• naučio kako ih ubrati, očistiti i pripremiti,
• donio odluku kako će barem jednom tjedno otići u šetnju i nabrati namirnice za divan obrok.

Dragi prijatelji i sudionici našeg projekta „Pijat zeja“, hvala vam što u velikom broju dolazite na naše aktivnosti. To nas ispunjava zadovoljstvom i potiče da na tom planu radimo još i više. Za ovu sezonu dibjeg zeja smo gotovo gotovi. Ostali smo vam dužni još jedno druženje uz skromnu degustaciju dibjeg zeja po vodiški (možda i na poneki moderniji kulinarski pristup) koja će se uskoro održati u Gradskoj knjižnici Vodice. Na vrijeme ćemo vas obavijestiti o tome.

Za one koji nisu unutra u ovoj priči, kazat ćemo da postoji Whats“up grupa koja služi za razmjenu iskustava i dogovore oko održavanja radionica u sklopu projekta „Pijat zeja“. Grupa je izrodila i ideju da subotnje druženje bude i prilika za razmjenu sjemena i sadnica. Više osoba ju je istovremeno izreklo. Zaljubljenici u bilje i prirodu očito imaju iste želje i snove. Član grupe je i novinar Zdravko Pilić pa njihova druženja „preko veze“ redovito osvanu i na stranicama Slobodne i Šibenskog.

Za kraj, uz još jedno veliko hvala svima, a Guji i Mladenki posebno veliko, donosimo poruku koju je naša draga prijateljica iz Runovića poslala u grupu „Pijat zeja“ (broji osamdesetak članova):

„Bilo je prekrasno jučer. Hvala Martini na predanosti u održavanju naše baštine i identiteta, na viziji i trudu da se to ostvari, kao i na odličnoj organizaciji. Posebno hvala Guji koji uporno i nesebično prenosi znanja naših predaka. Hvala i svim sudionicima jučerašnje radionice koji osjećaju zov naših gena i trude se obogatiti svoj život nečim iskonskim, autentičnim i duboko utkanim u naše biće. Čast mi je što sam jučer bila s vama i što sam vam mogla prenijeti ono što znam o našem biljnom bogatstvu. (na kraju teksta je stavila srce zelene boje)

Putuje, predaje i piše. Tomica. Po materi Roca, po ocu Šćavina. Psihologinja, književnica i putnica. Uskoro ćemo se s njom družiti u našoj knjižnici. Najvjerojatnije u travnju. U Noći knjige. Pa će nam svašta zanimljivog ispričati. Među ostalim, i o zbirci pjesama „Kuća od vjetra“. Jutros nam je donijela nekoliko primjeraka zbirke koja je objavljena uz potporu Ministarstva kulture i medija, Grada Zagreba i Grada Vodica.  Zahvaljujemo! :-) 

Na današnjem druženju s Martinom, djeca iz vrtića, koja su došla sa tetama Vesnom i Tajanom, naučila su ponešto o pravilima ponašanja u knjižnici. Jedno od pravila kaže da knjigu koju uzmu s police ne vraćaju natrag bez pomoći odraslih jer će ju vrlo vjerojatno smjestiti na pogrešno mjesto. Najbolje je da knjige odlože na stol, a onda će ih tete knjižničarke spremiti na pravu „adresu“. Tako ćemo u svakom trenutku znati gdje se koja knjiga nalazi. 😊

I večeras je bilo živo u vodičkoj knjižnici. Živo i veselo. Pohrlila dica na Pokladnu pričaonicu i radionicu bojanja maski. Došli u pratnji očeva i majki, a s nekima su došle i bake. Blanka im pročitala priču, a onda su svi zasukali rukave i uvatili se bojanja. I mali i veliki.

Kad Jelena i Marija (i Barbara i …) nešto organiziraju nema bojazni… Sve ispadne kako su one i zamislile. Da bi im čovik ključeve Sela i u „nepokladno“ vrime. 😊

Za kraj, posebno pohvaljujemo Martinu i Ivana iz Inkluzije jer su bili vridni i kreativni i na večerašnjoj radionici.

U knjižnici se isto društvo okuplja i idući utorak, a za sutra je predviđen dječji pokladni ples u osnovnoj školi.

U potkrovlju Stare škole, na Odjelu za mlade Gradske knjižnice Vodice, održana je radionica oslikavanja zastavica koje će krasiti naše misto kroz pokladno vrime. Organizirale su je Jelena i Marija, vridne članice Pokladnog senata, a uz dicu iz naše osnovne škole u njoj su sudjelovali i Martina i Ivan iz vodičko-šibenske Inkluzije. Kako je bilo? Pa, baš onako kako i triba biti u ovom periodu. Zabavno, prije svega. A, bome i izuzetno kreativno. Ima nešto u toj našoj mladosti. 😊