Novosti

IMG 1428

Sedamdeset godina gospodin Pero Antičević druži se s ljekovitim biljem. Od svoje pete godine. Znanje je stjecao uz majku koja je bila vrsna travarka. Bilo je to u rodnoj Bosni. Danas gospodin Antičević živi u Kninu. Od rata.

Svoje veliko znanje o ljekovitom bilju gospodin Antičević pretočio je u knjigu. Jučer ju je predstavio u vodičkoj knjižnici. Osim o bilju, pričao je i o pčelarstvu i o svom nadaleko poznatom zelenom medu.

 

IMG 1434

IMG 1422

Sve više temperature nagovještaj su dolaska velikog broja ljudi u mjesta poput Vodica, ali i vrlo izgledne sezone požara. A za nju se valja dobro pripremiti. I to ne samo nabavom protupožarnih vozila i kanadera nego i redovitom edukacijom svih koji su uključeni u sustav civilne zaštite. Stoga je Gradsko društvo Crvenog križa Vodica organiziralo edukaciju iz prve pomoći za svoje volontere i članove vodičkog Dobrovoljnog vatrogasnog društva. Edukacija je održana u vodičkoj knjižnici, a vodila ju je liječnica Vanja Letica, dugogodišnja profesorica šibenske Medicinske škole i redovita suradnica našeg Crvenog križa u tečajevima osposobljavanja mladih spasioca na plaži (uskoro će početi tečaj za novih dvadesetak mladih spasioca).

 

IMG 1377

IMG 1244

Nastavlja se dobra praksa darivanja novorođene djece u Vodicama. Jednokratna novčana pomoć mladim obiteljima, članstvo u knjižnici, slikovnica o Pinu i brošura o važnosti slušanja priča u najmanjoj dobi. Sve to pripalo je najmlađim stanovnicima Grada Vodica. U današnjem slučaju bilo ih je dvadeset i šestero. Četrnaest curica i dvanaest dječaka. Ugostili ih u vodičkoj knjižnici gradonačelnik Ante Marko Cukrov, ravnateljica Knjižnice Martina Tabula i koordinator ovih događaja Luka Lipić. Uz zadovoljstvo brojem novorođene djece, iskazana je i dobra volja i namjera da se novčana sredstva kontinuirano povećavaju. Tako i treba. U djecu valja ulagati. Na sve moguće načine.

 

IMG 1313

IMG 1015

Jučer je u Gradskoj knjižnici Vodice održano predstavljanje romana “Putnice” Mirne Andrijašević, umirovljene sveučilišne profesorice. Autorica je profesionalno bila vezana uz Kineziološki fakultet, sport i rekreaciju. Uspješno se bavila gimnastikom i atletikom, a u nekim disciplinama bila je i hrvatska prvakinja. Profesorica Andrijašević autorica je i nekoliko stručnih knjiga iz područja kineziologije.

Odlaskom u mirovinu osjetila je potrebu napisati nešto sasvim drugačije. Odlučila je prepričati zgode šest žena s njihovih putovanja u Grčku i Italiju. Šest putnica, koje su stvarne osobe, izmijenjenih imena, suočava se na tim putovanjima s raznim izazovima. One su u godinama kada u njihovim životima dolazi do određenih promjena. Fizioloških i psiholoških. Mjesta koja posjećuju u njima potiču inspiraciju, optimizam i kreativnost, a i nadahnuće za mudro rješavanje osobnih problema.

Svoj prvi roman gospođa Andrijašević predstavila je kroz razgovor s Martinom Tabula, ravnateljicom vodičke knjižnice, i Zdravkom Vampovcem, urednikom i izdavačem “Putnica”. Roman  obiluje lijepim opisima svih lokacija koje putnice posjećuju, stoga se naziva i putopisnim. Autorica vjeruje da će oni koji posegnu za ovom knjigom uživati, putujući zajedno s putnicama na zanimljiva i prelijepa mjesta, na izvor klasične umjetnosti i povijesti. Mnoge će knjiga motivirati da se i sami otisnu na putovanja.

Mirna Andrijašević piše novi roman. O njemu ćemo drugom zgodom. Ono što pouzdano znamo, i njega će objaviti u suradnji s gospodinom Zdravkom Vampovcem.

Roman “Putnice” možete potražiti na policama Gradske knjižnice Vodice. 

IMG 0917

Jučer je u Gradskoj knjižnici Vodice održan još jedan Znanstveni kolokvij o književnom stvaralaštvu Ive Brešana, četvrti po redu. I ovog puta, značajnu ulogu u pripremi kolokvija imali su sveučilišni profesori zadarskog Filozofskog fakulteta. Ponajveću profesor Mate Penava, koji je bio i moderator jučerašnjeg skupa u multimedijalnoj dvorani vodičke knjižnice.

Nakon pozdravnih riječi od strane domaćina, gradonačelnika Vodica Ante Cukrova i ravnateljice Knjižnice Martine Tabula, uslijedila su četiri predavanja.

O Brešanovom doprinosu igranom filmu govorio je dr. sc. Nikica Gilić, profesor s Odsjeka za komparativnu književnost zagrebačkog Filozofskog fakulteta i Akademije dramske umjetnosti, a ujedno i jedan od najcjenjenijih hrvatskih filmskih kritičara.

Zatim je uslijedilo predavanje o Brešanovoj univerzaliziranoj zavičajnosti  profesora emeritusa Jure Zovka. Nekoć najmlađi doktor filozofije u Europi, nakon dugogodišnje profesure na Filozofskom fakultetu u Zadru, trenutno predaje na kineskom Shaanxi Normal University Xi”anu.

U trećem predavanju posjetitelji su slušali o odnosu individualne i javne istine. O tome je pričao profesor Marko Vučetić, izv.prof. dr.sc. s Odsjeka za filozofiju zadarskog Filozofskog fakulteta.

S istog Odsjeka dolazi i Josip Ćapin, asistent, koji je govorio o politici povijesti i povijesnom revizionizmu u Brešanovom romanu “Pukotine”.

Nakon plenarne rasprave i zatvaranja IV. znanstvenog kolokvija, prisutnima se obratila i Sanja Radin-Mačukat, nedavno umirovljena ravnateljica vodičke knjižnice. Ona je iskazala svoje zadovoljstvo time što je znanstveni kolokvij postao tradicionalan, a poželjela je i da se poradi na Zborniku koji bi objedinio sva dosadašnja predavanja.

Kolokvij je i ove godine organiziran uz potporu Grada Vodica, vodičkog Centra za umjetnost i kulturu, Turističke zajednice Grada Vodica, Šibensko-kninske županije i Ministarstva kulture i medija.

Veseli što su i ovom zgodom Kolokviju prisustvovali neki od dobrih prijatelja profesora Ive Brešana, rođenog 27. svibnja 1936. godine u Vodicama. To su Slobodan Mačukat, Vilijam Lakić i Pave Roca. Njihova  pojava daje ovom skupu u “staroj” školi jednu  posebnu draž. 

 

IMG 0901

IMG 0857

Prije dvadesetak godina Vodice su dobile nagradu za najuređenije mjesto u Hrvatskoj. Na čelu resora koji je nagradu dodjeljivao bio je  Božo Kovačević. Tadašnji ministar zaštite okoliša i prostornog uređenja. Jučer je gospodin Kovačević u Vodice došao u drugoj ulozi. Istaknuti vanjskopolitički komentator i analitičar međunarodnih odnosa te  jedan od osnivača HSLS-a, došao je u vodičku knjižnicu kako bi predstavio svoju knjigu Izvanredno stanje”. U njoj je progovorio o utjecaju epidemija i pandemija na ljudski život, duhu kapitalizma, Jurju Križaniću i panslavizmu, ratovima u Ukrajini i na Bliskom istoku. U predstavljanju knjige pomagao mu je gospodin Kruno Zakarija, urednik hrvatskog izdanja (paralelno je izdana i u Srbiji). Užitak je slušatii gospodina Kovačevića. I kad gostuje u nekoj od televizijskih emisija, a i ovako uživo. To je istinska privilegija. Iz njega progovaraju veliko znanje o onome o čemu priča i dugogodišnje političko iskustvo. U periodu od 2003. do 2008. bio je i hrvatski veleposlanik u Moskvi.

I Božo Kovačić i izdavač i predstavljač njegove knjige Kruno Zakarija studirali su filozofiju. Tako su upoznali i Vodičanina Vinka Grgureva. To je i razlog što su prije jučerašnjeg dolaska u knjižnicu bili gosti obitelji Grgurev (Vilme, Bore i Vinka). Njihov boravak u Vodicama to je učinilo posebno lijepim, a ugodno ih je iznenadio i poklon koji je gospodinu Kovačeviću uručio gradonačelnik Ante Cukrov. Godi i domaćinima kad od strane gostiju čuju riječi iskrene zahvale na gostoprimstvu kakvo se ne sreće baš na svakom koraku.

U najbližem susjedstvu vodičke knjižnice nalazi se kuća obitelji Sladoljev. U njoj svoje ljetnje mjesece provodi gospodin Vladimir. Inženjerov sin. Tako su zvali njegova oca. Pa po tome i tu kuću zovu “Inženjerovom”. Jučer nam je gospodin Kruno rekao riječ-dvije o svojoj povezanosti s obitelji Sladoljev. A ona nije beznačajna. On i Vladimir su bratići. Njihove majke su sestre. To je zasigurno razlog više da i gospodinu Zakariji jučerašnji boravak u Vladimirovim Vodicama, u neposrednoj blizini balkona na kojem ljeti uživaju u druženjima i kasnonoćnim razgovorima, ostane posebno upamtljiv.

Gospodinu Vladi i njegovoj supruzi Tatjani šaljemo morski pozdrav iz VD-a. Klupa na rivi pred starom školom (i Inženjerovom kućom) ih željno čeka...

 

IMG 0859

IMG 0834

Tempera nije samo likovna tehnika. Tempera je u šibenskom slučaju i ime udruge koja okuplja zaljubljenice u likovno stvaralaštvo. Njih petnaestak.

Prije tri godine, u “koronarno” doba, jedna od “temperašica”, Dolores Bujas, imala je samostalnu izložbu u Vodicama. U knjižnici.  Prije nekoliko mjeseci šibenske su likovnjakinje  vodičkim prvašima pokazale kako Japanci pripovijedaju priče. Opet u knjižnici. A, bile su tamo i prije dva tjedna na radionici oblikovanja gline. Vole one doći u Vodice.

Došle su i večeras. Preselile one svoju skupnu izložbu iz šibenske u vodičku knjižnicu. U ime domaćina pozdravili su ih Martina Tabula i Ante Cukrov. Ravnateljica knjižnice i gradonačelnik. Na svoj način pozdravio ih je i maestro Damir Fržop. Prebirući po crno-bijelim tipkama klavijatura.

Naše drage Šibenke došle su nam u goste s izložbom “Žena”.

U katalogu kojeg su imale na šibenskoj izložbi, profesorica Zdenka Bilušić između ostalog je napisala i ovo:“Žena se kroz posljednje stoljeće emancipirala i izborila za svoja prava, pa tako i za izražavanje svoga doživljaja sebe same... Mali prostor koji su kao udruga dobile od Grada uvijek je pun smijeha, boje i veselja, prkoseći turobnim šibenskim zimama i, u novije vrijeme sveprisutnim, uniformiranim suvenirnicama... Bez velikih pretenzija, s naglaskom na amaterizmu, slikaju ove gospođe s veseljem, oslikavajući svoje dane, svoja proljeća, ljeta, jeseni i zime, svoje domove i domove svojih prijatelja. Jer, lijepo je pokloniti nešto svoje, osobno, a one daruju prije svega radost druženja...”.

Lijepo rečeno. Ako su vas ove riječi profesorice Bilušić barem malo zaintrigirale, dođite do knjižnice i pogledajte uživo radove naših dragih prijateljica iz Šibenika. Njihova izložba trajat će do sredine lipnja.

IMG 0761

Jučer su u Šibeniku i Vodicama održane uspješne akcije uzimanja uzoraka krvi za tipizaciju krvotvornih matičnih stanica. Zahvaljujemo djelatnicama Zaklade Ana Rukavina koje su ih odradile, a sigurni smo i da su oni koji su im pružali potporu u organizaciji ponosni na svoj doprinos. To su Gradsko društvo Crvenog križa, Klub DDK Vodice i Klub darivatelja krvi Čista Velika. Čestitke svima! Ravnateljica vodičkog Crvenog križa Marijana Biluš donijela nam je jutros informativne letke Zaklade Ana Rukavina i edukativnu slikovnicu o djevojčici Tonki koja je pobijedila zločesti tumor. Autor teksta je Leonardo Baksa Čeči, a njegovu priču ilustrirala je Branka Hollingsworth Nara. Zahvaljujemo vrijednim ljudima iz Zaklade Ana Rukavina na ovom daru i želimo im puno uspjeha u njihovom daljnjem radu.

IMG 0734

“Prehranom i sportom do zdravije i bolje verzije sebe” naziv je predavanja kojeg su sinoć u Gradskoj knjižnici Vodice održale farmaceutkinje Martina Silov i Sanja Radas. Njime su obilježile 60 godina od osnivanja Zdravstvene ustanove Ljekarna Šibenik.

Martina Silov je uvodno rekla nekoliko riječi i o povijesti ljekarničke službe u Vodicama. Neizostavan je u toj priči Kjazim Baktijarević kojeg su Vodičani zvali Časo. U njegovo vrijeme ljekarna je bila smještena u zgradi današnje gradske uprave, u prostoru u kojem je Mala vijećnica. Sedamdesete godine ljekarna seli u zgradu Ambulante. Velike zasluge za dovršenje ljekarne imao je Vodičanin Ante Španja koji je živio u Americi. Životna tragedija, smrt sina Teodora, ponukala ga je da financijski pomogne njen dovršetak. Nakon gospodina Čase, u ljekarni su radile magistra Ana Aždajić, Nada Perković, Danica Šimpraga, gospođa Dijana i Zorica Mihić. Nešto kasnije i Jasna Juričev. Računovodstveno-administrativne poslove obavljali su Ljubo Vučak i Branko Juričev, a o čistoći ljekarne brinula je gospođa Anka Đukić. Ove podatke Martina je saznala od gospodina Ljube Sladoljeva i iz zapisa o zdravstvu u Vodicama kojeg je za svog života vrijedno prikupila gospođa Seka Nada Taradžić. Kroz godinu-dvije, njeni zapisi će biti objavljeni i u knjizi.

Osim o povijesti ljekarništva u Vodicama, Martina je prisutnima u multimedijalnoj dvorani pričala i o prehrani. O štetnim prehrambenim proizvodima i lošim navikama. Poput prejedanja. A umjerenost je, kao i u svemu ostalome u životu, izuzetno bitna i kod konzumiranja hrane.

I Martina i Sanja su aktivne sportašice. Obje se bave trčanjem. O tome, kao i o dobrobiti bavljenja bilo kojim sportom, govorila je u svom izlaganju Sanja. Na vlastitom primjeru pokazala je kako nije jednostavno odlučiti se, u trenucima kada ste umorni, između sjedenja na kauču i trčanja, odabrati ovo drugo. Puno energije je Martina uložila nagovarajući Sanju da počne trčati. Sanja je uvijek iznalazila nekakav razlog da to ne učini. Kao i većina drugih. Velika većina.  A, onda ju je u jednom trenutku poslušala. I krenula. A, kad je krenula, povratka više nije bilo. Jer, trčanje je toliko zavoljela da sad više ne može zamisliti svoj život bez trčanja. Pa se trudi “uvući” u njega i druge.

U međuvremenu su i Martina i Sanja istrčale i nekoliko maratona i polumaratona. Po uzoru na jednog od prisutnih na sinoćnjem predavanju. Krstu Latina. Kresu. Koji se okušao i u ultramaratonima. I njemu je dugo trebalo da uđe u svijet trčanja. Nije bilo jednostavno nakon dugogodišnjeg bavljenja konobarstvom (i svih nezdravih situacija koje ono zna donijeti) prešaltati se u sportske vode. A, danas je Kreso sinonim za trčanje (na duge staze) u Vodicama.

Za uspomenu na Sanjino i Martinino predavanje, kojim je obilježeno 60 godina od osnivanja ZU Ljekarna Šibenik, svi posjetitelji su dobili lijepe poklone. A, zasigurno su s predavanja otišli i barem malo odlučniji i motiviraniji da svoj život usmjere u zdravije vode. S tim u vezi, Martini i Sanji, zaposlenicama vodičke ispostave Ljekarne Šibenik, zahvaljujemo i ocjenjujemo njihovo predavanje čistom peticom.  

IMG 0303

Kad je imao 7-8 godina, Josip Bašić se znao iskradati iz kuće u šibenskoj Crnici, a da to doma nitko ne primijeti, kako bi iz prikrajka pratio što njegov deset godina stariji brat radi navečer sa svojim društvom.  A brat je volio pjevati. Zajedno sa prijateljima. Pa bi oni dolazili pod prozore cura koje su im se sviđale i u trubadurskom stilu im zapjevali. Simpatično je bilo to društvo i najvećem meštru od riječi i nota. Arsenu. Volio ih je slušati.  

Uživao je tako mali Josip početkom pedesetih pratiti po šibenskim kalama društvo svog starijeg brata. Brata koji se nešto kasnije skrasio u dalekoj Australiji. A, kad je postao puno stariji, mislim na Josipa, u danima kad je otišao u mirovinu, vratio se on svojoj velikoj ljubavi. Glazbi. Pisanju stihova i glazbi. Pa je tako jednu od pjesama posvetio svom bratu i njegovim prijateljima, šibenskim trubadurima. Njome gospodin Bašić često završava svoje koncerte. Tako je bilo i na sinoćnjem  u vodičkoj knjižnici. Nastupao je on tamo i prije. U nekoliko navrata. Na druženjima pjesnika koje bi okupio njegov dobar prijatelj Igor Lokas. Pjesničke duše, Igorova i Josipova, jednostavno pronalaze zajednički jezik.

Sinoć je u knjižnici imao samostalni koncert. Nazvao ga je “Arsenovim koracima”.

Osim o bratu, pjesme gospodina Josipa govore i o još nekim njegovim bliskim (najbliskijim)  osobama. O sinu i supruzi. Dok pjeva o njima, teku mu suze. Pogotovo kad pjeva o sinu. Koji je premlad otišao s ovog svijeta.

Nakon djetinjstva u Šibeniku, mladosti u Rijeci i kasnijeg života u Njemačkoj, skrasio se u Srimi. Iako je prije tri mjeseca napunio osamdeset i jednu,  nikad ne miruje. Ako ne piše pjesme ili sklada, onda radi nešto po kući ili u vrtu. I puno šeta. Svakodnevno. Od Srime do stare škole na vodičkoj rivi. Sinoć je u toj staroj školi otpjevao sedamnaest svojih skladbi. Uz asistenciju ton majstora Tomislava Šimića (i on je kantautor). Kako sam već na početku napisao, koncert je završio pjesmom o trubadurima i Šibeniku. Tu pjesmu puno voli i najveći promicatelj poezije na ovim prostorima. Antonio Lučić, autor emisije “Ritam srca”. Pjesma je zbilja jako lijepa.

Ima nešto u tom gradu.

Koji inspirira.

Šibenik je to. 

IMG 0299

IMG 0286

Jutros smo "dinosaurasto" druženje imali s malenima iz Dječjeg vrtića "Tamaris" i njihovim odgajateljicama Vesnom i Iris. Nakon knjižnice djeca su se zaputila i u knjižaru. Tete Vesna i Iris pokušat će im objasniti koje su razlike između knjižnice i knjižara. I stariji se često zabune kad su ta dva pojma u pitanju. 🙂

 

IMG 0187

IMG 0060

Stoljeće i pol prošlo je otkako se rodila naša najpoznatija Ivana. Ivana Brlić-Mažuranić.  A toj Ivani sjajno je išlo smišljanje i pripovijedanje priča. Pa ih je ona sve lijepo stavila na papir. Među ostalima, napisala je i priču o Regoču. Vole je slušati i stari i mladi. Pa i djeca. Primjerice, vodički trećaši. Potegnuli oni danas iz Škrivanele do stare škole. Došlo njih šezdeset i šestero kako bi u knjižnici poslušali priču o prijateljstvu lijepe vile Kosjenke i dobrog diva Regoča. Priču im je prepričala Martina. Prvo im je pričala, a onda ih je malo propitkivala. Da provjeri jesu li bili pažljivi slušači. Ispalo je da jesu. A, malo pažljiviji od ostalih bio je Ive Sladoljev. On je znao i odgovor na pitanje “što je gumno?”. A, zna Ive i gdje se nalazilo vodičko gumno. Ili guvno, kako bi rekli stariji Vodičani. Pa je za nagradu dobio lijepu platnenu vrećicu i jednu knjigu.

Prije dolaska trećaša u knjižnicu, gledalo se u nebo (malo i u mobitele). Bilo je upitno hoće li ih kiša omesti u dolasku. Nebo se smilovalo pa su djeca mogla krenuti pješice put knjižnice. Tako je jedna njihova mala životna priča lijepo završila. Baš kao da je u nju Ivana Brlić, rođena Mažuranić, barem malo umiješala svoje prste. 

IMG 0181

 

Stranica 1 od 35

Anketa

Koliko knjiga (prosječno) pročitate u jednoj godini?
  • Više od 50 knjiga
    21.67%
  • 20 do 50 knjiga
    30%
  • 10 do 20 knjiga
    18.33%
  • 1 do 10 knjiga
    21.67%
  • ne čitam
    8.33%

Foto

Video

Facebook