Kad imate prijatelja kakav je Ante Sladoljev zvani Gujo onda ste sigurni da se imate u koga pouzdati.

Opširnije:Gujo - meštar od dibjega zeja

    Jučer su u prostorijama Probacijskog ureda Zadar dodijeljene zahvalnice Gradskoj knjižnici Vodice iŽupanijskom sudu u Šibeniku za uspješnu suradnju u izvršavanju probacijskih poslova u 2020. godini.U ime nagrađenih ustanova zahvalnice su primile ravnateljica vodičke knjižnice Sanja Radin-Mačukat iNives Nikolac, predsjednica Županijskog suda u Šibeniku. Zahvalnice im je uručila voditeljicaProbacijskog ureda Zadar Josipa Jermen, a putem videolinka nazočnima se obratila gđa. Jana Špero,
ravnateljica Uprave za zatvorski sustav i probaciju Ministarstva pravosuđa i uprave.

    Probacijska služba je profesionalna i specijalizirana služba u sklopu kaznenopravnog sustava koja nadzire počinitelje kaznenih djela te im pruža podršku u zajednici smanjujući pritom troškove te rizik ponovnog počinjenja kaznenih djela.

    U jednom od ciljeva Europskih probacijskih pravila poseban je naglasak na što veću i kvalitetniju resocijalizaciju počinitelja udruštvu pri tome naglašavajući i druge instrumente osim kažnjavanja. Rezolucija pod točkom 61. navodi sljedeće:

„smatra se da kaznenopravni sustavi u kojima se vodi računa o reintegraciji i zaštiti automatski podrazumijevaju veće poštovanje ljudskog dostojanstva pojedinca jer imaju za cilj zaštitu društva i rehabilitaciju osobe, uz olakšavanje postizanja ciljeva kazne koji se odnose na prekvalifikaciju, reintegracije zatvorenika u društvo i smanjenja ponavljanja kaznenih djela; izražava žaljenje zato što su u većini država članica prakse mirenja i rehabilitacije u odnosu na stegovne postupke gotovo u potpunosti izostavljene; potiče države članice da prednost daju politikama i zakonodavstvima čiji su cilj korektivna pravda i mirenje koji se služe socijalnim, ekonomskim i kulturnim instrumentima, a ne samo kažnjavanjem“.     U Republici Hrvatskoj služba je počela s radom 2011. godine, unutar dvanaest ureda. Među njima je i Probacijski ured u Zadru sa kojim od 2014. godine uspješno surađuje Gradska knjižnica Vodice. Da je suradnja uistinu takva potvrđuje i jučer dodijeljena zahvalnica.

I ove godine prigodno smo obilježili Svjetski dan materinjeg jezika (21.02). Na Pričaonicu smo pozvali naše stare znance, govornike stranih jezika, i na taj način omogućili djeci da uživo poslušaju kako zvuče ruski, španjolski, talijanski, njemački, engleski, mađarski i francuski. Prijašnjih godina bilo ih je i više, ali ovom zgodom pozvali smo ih nešto manje kako bi što bolje ispoštovali epidemiološke mjere. Iz tog razloga izmjestili smo Pričaonicu sa Dječjeg odjela u Multimedijalnu dvoranu. Navest ćemo sve koji su nam ove godine pomogli da djeci približimo neke njima nepoznate jezike. To su Seka Gojanović, Igor Ianachi, Katia Župan, Anita Kiss i Carolina Plaza. Veliko hvala svima!!!

Šiben(čan)ka Dolores Bujas najbolji je primjer kako je odlazak u mirovinu odlična prilika da više vremena posvetite svojim hobijima. U njenom slučaju to su planinarenje, pisanje i slikanje. Jedan od njenih prijatelja (Neno) iz svijeta pisane riječi i posjetitelj sinoć otvorene Doloresine izložbe slika u vodičkoj knjižnici, kazao nam je kako ona rano ustane, „oboruža“ se kavom i onda otputuje u neko lijepo prirod(i)no okruženje u kojem uživa i upražnjava svoju potrebu za bavljenje umjetnošću. I svejedno je da li joj je u ruci kist ili olovka, slika li ili piše, Dolores u tim trenucima uživa i „diše punim plućima“. Donedavna zaposlenica Općine Tribunj „otpustila“ je brojke i proračune i „predala“ se svijetu umjetnosti. Oni koji je bolje poznaju kažu da je zaigrana i da ne robuje nikakvim pravilima. To i o njenoj umjetnosti, posebice slikama, misli i Zdenka Bilušić, likovna pedagoginja i voditeljica Odjela za vizualnu kulturu šibenske knjižnice, o čemu je na sinoćnjem otvorenju izložbe govorila ravnateljica Gradske knjižnice Vodice Sanja Radin-Mačukat, predstavljajući Dolores koju i sama poznaje dugi niz godina. Među ostalim, čuli smo i „da nas Dolores svojom poetskom i čipkastom ornamentikom uvodi u intiman i bogat svijet svojih sanja, boja i mirisa“. Citirajući prof. Bilušić ravnateljica Radin-Mačukat rekla je i „da je jezik u nje lirski i intimistički, blag i snažan u isto vrijeme i, možda baš zato, lako dopire do gledatelja.“
A, bilo je baš lijepo na otvorenju izložbe za koju je Dolores rekla da nije posve samostalna jer osim njenih 36 slika prostor multimedijalne dvorane vodičke knjižnice krasi, i to baš doslovno, i jedna slika Doloresina obožavanog unuka Maka. I on ju je sinoć došao podržati. A prigodu nisu propustili ni njene prijateljice i prijatelji iz likovne udruge „Tempera“ i oni iz neformalne skupine amatera pisaca „Nema labavo“ koja djeluje pri Gradskoj knjižnici „Juraj Šižgorić“ iz Šibenika. Naravno da su izložbu došli posjetiti i domaći ljubitelji likovne umjetnosti, a i među njima je bilo dugogodišnjih Doloresinih prijatelja i poznanika. Gosti iz Šibenika iskoristili su svoj dolazak i za kratku šetnju Vodicama koje su ih se sinoć baš pozitivno dojmile. Tako barem kažu (a mi ćemo im vjerovati). A ono u čemu su, osim ugodne šetnje i razigranim slikama Dolores Bujas, sinoć mogli uživati, jest i nadahnuto sviranje klavijatura glazbenika i pedagoga Damira Fržopa, koji je time dodao „šug“ (ili možda šlag?) ionako lijepom druženju. Cijeli događaj popratili su i Ante Roca – Arelištov fotoaparatom i Jurica Cindrić iz Televizije Šibenik kamerom (za današnje „Aktualnosti iz grada“ i nedjeljni „Kutak za kulturni trenutak“.
Izložba slika Dolores Bujas i malenog Maka koju su oni nazvali "Zagonetna priča" moći će se razgledati narednih mjesec dana.

Umjetnost, stvaralaštvo i kreativnost doprinose kvaliteti života, obogaćuju ga i čine sadržajnijim i sretnijim, što je posebno važno baš sad, u ovim kriznim vremenima. To je bio i razlog više da nam se Likovna udruga „More“ predstavi još jednom svojom Tradicionalnom božićnom izložbom članova udruge i polaznika likovnih kreativnih radionica. S obzirom da im je ovo jubilarna dvadeseta izložba koju oni upriličuju u ovom najblagdanskijem dijelu godine, zasigurno bi njeno otvorenje u Gradskoj knjižnici Vodice imalo posebno svečarski štih. Na žalost, izložba se zbog pandemije ne otvara službeno već je postavljena za razgled u vrijeme rada knjižnice i može se vidjeti sve do kraja siječnja. Kao i svake godine, naši likovnjaci predstavljaju se velikom i šarolikom skupnom izložbom u koju su uvršteni radovi četrdesetak izlagača. Tehnike i tematike su raznolike.

Voditeljice kreativnih radionica Marija Ivanda i Manuela Srdarev, koja je ujedno i predsjednica LU „More“, pozivaju vas da razgledate izložbu. Nadaju se da će vam se svidjeti i da ćete uživati u njoj, što im je i bila osnovna namjera. U ime svih članova udruge i polaznika radionica poželjele su svima sretne i ugodne blagdane.

Jedan od članova udruge je i mladi zaljubljenik u fotografiju Ante Roca – Arelištov, koji kroz objektiv svog fotoaparata izložene radove donosi i u vaše domove.

Evo i popisa svih izlagača:

Klara Rameša

Iva Josipović

Ema Varnica

Ema Mateša

Leon Bevanda

Sara Varnica

Greta Bolanča

Tea Mijaljević

Katarina Roca

Zoja Vučak

Sara Topić

Anđela Juričev

Adriana Popović

Vida Pajić

Mia Perković

Ivana Lasan

Nora Kumanović

Franka Marinčić

Josipa Baldić

Lucija Lovrić

Mirta Srdarev

Maria Kardum

Vladimir Mihoković – Miha

Šime Pelajić – Brunac

Larisa Čabrić

Marijana Sladoljev

Iva Roca

Neda Kosić

Ana Pelajić Tomasović

Cvitana Juričev – Martinčev

Anita Franin – Pećarica

Nikola Mihić – Martinello

Ivana Skroza

Doris la Mazza

Marija Juričev – Barbin

Karmina Mihić

Ante Roca – Arelištov

Vesna Fržop

Umaški putopisac Goran Blažević sinoć je u Gradskoj knjižnici Vodice predstavio svoju novu knjigu. Nazvao ju je „Karavana“, a u njoj donosi priču o nesvakidašnjem iskustvu prelaska jedne od najvećih svjetskih pustinja, Rub al Khali u Saudijskoj Arabiji. Nakon „Svilima“, knjige o njegovom 3300 km dugom pješačenju od Jordana do Hrvatske, Blažević je ovoga puta 650 km pijeska prešao – na leđima deve.

Početkom 2019. godine dobio je priliku biti jedan od prvih stranaca s turističkom vizom za ulazak u Saudijsku Arabiju, državu desetljećima zatvorenu za strance. Bio je dio velike ekspedicije kroz pustinju koju je organizirala saudijska kraljevska obitelj i koja je nosila ime „Rakayib“ – na arapskome, „karavana deva“. Cilj ekspedicije bio je stvoriti najveću karavanu deva koja je ikad prošla tom pustinjom. Početak je bio na jugu, na samoj granici s Jemenom, a cilj selo Jabrin koje označava sjeverna vrata pustinje Rub al Khali.

            Pustinja Rub Al Khali je druga najveća pustinja na svijetu, ujedno i najveća pustinja kontinuiranog pijeska na Zemlji. Prostire se preko nekoliko zemalja arapskog poluotoka. Posljednja zabilježena ekspedicija kroz te nepoznate svjetove dogodila se davnih 40-ih godina prošlog stoljeća. Blažević je 25 dana boravio u tom surovom području. Osim što je morao naučiti pravila pustinje i kako se nositi s njezinom teškom i negostoljubivom klimom, jedan od najvećih izazova bio je naučiti jahati devu i stvoriti odnos s tom životinjom. Nakon 25 dana u kojima je osjetio što znače žeđ i glad, u kojima je doživio velike teškoće i jake pustinjske oluje, došao je do cilja i postao jedan od malobrojnih koji su imali priliku boraviti unutar pustinje poznate i kao „Prazna četvrt.“

   Goranovim gostovanjem završio je ovogodišnji Mjesec hrvatske knjige u vodičkoj knjižnici.

Foto: Ante Roca - Arelištov

Iako nije imao pubovsko ozračje, sinoćnji kviz održan na Odjelu za mlade vodičke knjižnice ostat će u posebno dragoj uspomeni svima koji su u njemu sudjelovali. Uvršten je u program kojim se obilježava Mjesec hrvatske knjige i trebao se održati u Sunčanom. No, kako živimo u nekom čudnom vremenu izmješten je na „rezervnu“ lokaciju.

Moto ovogodišnjeg Mjeseca hrvatske knjige je „razlistaj se!“. Stoga su i autori ovog kviza pitanja prilagodili njegovoj ekološkoj nakani. A kviz su iskreirali Lucija Seper, Darko Bačić i Grgo Birin. Svo troje su članovi Kviz udruge Šibenik. Kratica udruge KUŠ, pogotovo ako joj se na kraju pridruži uskličnik, na prvu zvuči „opako“, a u stvarnosti je ta udruga skup mladih i zanimljivih kreativaca, zaljubljenih u pubovsko propitkivanje znanja. Ponajprije vlastitog.

Članovi te udruge su, među ostalima, i Drago Kudra, Branko Polegubić, Mate Lokas, Ivan Bralić, Martin Mandić i Branimir Renje. Svi oni došli su iz Šibenika kako bi sudjelovali u sinoćnjem kvizaškom druženju u potkrovlju „stare“ škole. „Prvoligaški“ su to igrači. Nerijetko sjedaju i u „vruću“ stolicu kod Tarika Filipovića. Rado i redovito dolaze u Vodice. I na tome im iskreno zahvaljujemo. Boje domaćina sinoć su branile sestre Tajana i Martina Tabula, a umjesto Ivane Latin koju je u dolasku spriječio kvar na automobilu, u njihovu ekipu uskočila je i osmomjesečna Leda Mor.

Kroz kviz nas je vodio Grgo Birin. U svojoj prepoznatljivoj maniri. Na trenutke se činilo da smo u kazališnoj fotelji, a on na daskama. Za koje se kaže da život znače. Valja vjerovati onima koji to kažu. A činilo se sinoć i da je u prostoriji DJ Ante. Grbavica. Razlog tome je odlična glazba koju je birala i puštala Lucija. Bravo Luce!

Sve u svemu, bilo je baš dobro. Svi sudionici nagrađeni su knjigama Jagode Sablić o NP „Krka“ i zbirkama pjesama Anke Vodanov. Epski kviz, a svaki je takav kad ga osmisli Grgo, svojim fotografskim aparatom popratio je mladi Ante Roca, Leda je osvojila broncu, a Drago, Branko i Mate zlato. Neka naših Šibenčana. Koji su se sinoć zvali Bit će „bili“ što su bili. Ma, i bit će! J

U predivnom buketu mladih umjetnika iznjedrenih na radionicama Likovne udruge „More“ jedan cvijet preziva se Franin – Pečarica. A ime mu je Anita. Svojevremeno je Anita bila najmlađa članica „Mora“. To nam je na sinoćnjem otvaranju Anitine izložbe u vodičkoj knjižnici rekla Manuela Lela Srdarev, govoreći o svojoj mlađoj kolegici i predstavljajući njenu seriju slika naslovljenih „Žena sa skrivenim očima“. Slika koje su ugodno iznenadile. Mada, kad je Anita u pitanju, kvaliteta i posebnost u izričaju nikad nisu bili upitni.

Anita je do sada već imala samostalne izložbe. Tri. I puno skupnih sa svojim prijateljima iz „Mora“. Što se samostalnih tiče, uglavnom su vezane uz izlaganje u šibenskom „Azimutu“ sa kojim rado surađuje i kroz uređivanje njegova interijera.

Anitini radovi godinama su se mogli vidjeti i u njenoj galeriji na otvorenom. U Vodicama postoje „Barbin“ i „Babin“ kantun. Na ovom prvom mogli ste susresti vodičke penzionere i ribare, a na drugom uživati u Anitinim slikama.

Serija slika koje je izložila u Knjižnici imaju isti motiv. Motiv žene sa povezom na očima. Na svima nama je da na svoj način tumačimo što nam Anita time želi poručiti. Umjetnička sloboda i pravo na vlastito viđenje, i njeno i naše, nešto je što se ne propitkuje. J

Sinoć su na otvorenju njene izložbe bili prijatelji, kolege iz „Mora“ i obitelj. Dođite ju i vi ostali pogledati. Do sredine studenoga. Nakon toga bit će postavljena u jednom šibenskom lokalu.

Na kraju želimo zahvaliti i volonterima koji su pripomogli u pripremi i na samom otvorenju izložbe. To su Iva Sekso, Domagoj Lovrečki, Ante Roca i Ante Marić. Iva i Domagoj su pomagali u postavljanju izložbe, Ante Roca fotografirajući, a njegov imenjak Marić nadahnutim sviranjem na klavijaturama. Hvala i Jurici Cindriću koji je događaj zabilježio kamerom (za Televiziju Šibenik) i Mirsadu Mešinoviću koji je Aniti „za dušu“ „škljocao“ svojim fotoaparatom.

Sinoć je u multimedijalnoj dvorani Gradske knjižnice Vodice gostovala biologinja i spisateljica Martina Markov koja je djeci predstavila seriju svojih edukativnih slikovnica. Murterka Martina do prije nekoliko godina radila je u Javnoj ustanovi Nacionalni park „Kornati“, a medijski je bila prisutna i zbog aktivnog volontiranja u udruzi „Argonauta“ koju je osnovala po završetku studiranja na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu i povratku u rodni kraj. Martinina ljubav prema moru i podmorju rezultirala je i doktoratom na temu „Ocjena stanja ribolovnih resursa na području NP Kornati“. Njena velika želja oduvijek je bila i da drugima prenese svoje znanje o životinjskom svijetu kornatskog podmorja. To se posebice odnosilo na djecu koju je željela upoznati sa svime što se dešava ispod površine mora. Stoga je prije desetak godina odlučila iskoristiti svoje spisateljsko umijeće i kroz edukativne slikovnice pričati im o ribama, hobotnicama, glavatim želvama,… Da, i glavatim želvama. Jedna takva, koju je pronašla na obali mora u Jezerima, vrlo malena, bila je i „okidač“ da se Martina upusti u ukoričavanje svojih priča. Iznemoglu želvu njegovala je u svome domu dok se nije oporavila, a kroz to vrijeme njen sin David toliko ju je zavolio da joj je nadjenuo i ime Leonardo. Upravo tim imenom nazvala je Martina junaka svoje prve slikovnice. Osim o ljepotama podmorja, pričala je murterska biologinja i o nekim ružnim pojavama. O otpadu, primjerice. Jer, valja djecu odmalena učiti o tome da mu tamo nije mjesto. Nakon priče o Leonardu uslijedile su i one o galebu Marku. Kroz serijal slikovnica o njemu namjera joj je bila da djecu upozna sa nacionalnim parkovima i parkovima prirode u Hrvatskoj. Osim što su lijepo ispričane, Martinine slikovnice su i u vizualnom pogledu jako lijepe, a u tome je „svoje prste“ imala bilička ilustratorica Ivana Grimani.

Jučer je počeo drugi (trodnevni) dio "Stripaonice", radionice crtanja stripa koju vodi ilistrator i strip crtač Tihomir Tikulin-Tico. Radionica se održava na Odjelu za mlade, a traje još dva dana. Početak je u 17 sati.