Usprkos kiši nošenoj jakim jugom, koja je uvelike otežavala dolazak u vodičku knjižnicu, ljubitelji umjetnosti su u velikom broju ispunili multimedijalnu dvoranu jer nisu željeli propustiti još jednu Tradicionalnu božićnu izložbu članova i polaznika kreativnih radionica Likovne udruge „More“.

Ovogodišnja izložba bila je i posebnija no prijašnje jer se njome obilježilo 25 godina od osnutka Udruge, a bila je posvećena njenom osnivaču Vladimiru Mihokoviću -Mihi koji nas je nakon kratkog poboljevanja napustio prije pola godine. Slušajući Lelu Srdarev i Mariju Ivanda dan prije otvorenja izložbe, u trenucima dok smo ju postavljali, nisam mogao ne „čuti“ njihova glasna razmišljanja o tome kako nekome tko Mihu nije poznavao može izgledati da preuveličavaju njegovu posebnost, dobrotu i veličinu, a zapravo samo govore istinu o osobi koja je pozitivno utjecala na svakoga sa kime je bio u kontaktu. Gledajući Mihinu fotografiju, izloženu sinoć zajedno sa njegovim slikama, ne možete i nadalje ne vidjeti u njemu osobu koja „razoružava“ svojim osmijehom. Miha je svakako bio i ostat će dobra duša, a pri tome ne mislim samo na udrugu vodičkih likovnjaka…

U nastavku ovog teksta donosimo prigodni osvrt Manuele Lele Srdarev, predsjednice LU „More“, otisnut u katalogu, a i izrečen na sinoćnjem otvorenju izložbe.

„Dogodilo se! Osim crkvenih svečanosti, ovo je prvi puta da će jedan kulturni događaj od zvanične grupe vodičkih profesionalaca i amatera za sobom ostaviti pisani trag u osebujnoj kulturi Vodica. Trag koji ostaje utisnut u vremenu i pamćenju za pokoljenja.“

Ovim riječima je gospodin Mile Bastić započeo svoj osvrt na prvu veliku, skupnu izložbu i prvo javno predstavljanje naše tek osnovane likovne udruge. Izložba se desila 24. prosinca 1994. godine, na Badnjak, upravo u njegovom prostoru, prostoru tadašnje galerije Bast. Bila je to doista velika izložba s impresivnih četrdeset i sedam izlagača iz cijele županije. Tu smo postavili temelje našoj tradicionalnoj božićnoj izložbi kojom već osamnaest godina darujemo naš Grad, a kojom ove godine, ujedno obilježavamo i dvadeset petu obljetnicu postojanja i djelovanja udruge. S tako dugim „stažom“ rada, svakako, pripadamo jednoj od najstarijih kulturnih udruga na području Vodica!

Iza nas su, tijekom ovih četvrt stoljeća, brojne samostalne i skupne izložbe naših članova i gostujućih udruga i pojedinaca, kolonije, humanitarne akcije, značajni projekti kojima pratimo život našeg grada kroz obilježavanje važnijih datuma. Spomenimo i ljetne prezentacije naših članova na trgovima i ulicama kojima smo, nadamo se, obogatili kulturni život i turističku ponudu grada Vodica. U zadnjih deset godina, otkako smo od grada dobili u najam prostor, organiziramo i kontinuirano vodimo likovne kreativne radionice za djecu i odrasle čiji nas radovi redovito i ravnopravno prate na svim našim izložbama.

Danas brojimo preko četrdeset članova; najmlađem je 6 godina, a najstarijoj Jerki Petrov je 90 godina.

Svojim djelovanjem potičemo i populariziramo likovno stvaralaštvo i njegove estetske vrijednosti. Osvješćujemo autohtone kulturološke značajke i osobitosti ovoga kraja. Omogućujemo usavršavanje i razmjenu informacija kao i edukaciju mladih članova za upise u strukovne srednje i visoke škole.

Sve su to bili i ciljevi tadašnje grupe entuzijasta istomišljenika, koja se okupila 15. studenog 1994. godine, u vrijeme Domovinskog rata, na osnivačkoj skupštini u Bažani. U toj nevelikoj grupi bio je i naš dragocjeni kolega i prijatelj Vladimir Mihoković - Miha koji je ove godine u svibnju preminuo nakon kratke i teške bolesti.

Iako Mihu gotovo da i nije potrebno posebno predstavljati ipak sjetimo se.

Miha je rođen 1954. godine u Šibeniku i po zvanju je bio likovni pedagog, međutim cijeli se život profesionalno bavio umjetnošću. Još od rane mladosti je bio zainteresiran za slikarstvo. Ostvario je preko 40 samostalnih i preko 140 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Rado je istraživao likovnost različitim likovnim tehnikama, pa se tako podjednako vješto i majstorski izvrsno izražavao u: ulju, akrilu, akvarelu, pastelu, grafici, mozaiku, instalaciji, skulpturi, zidnim i različitim kombiniranim tehnikama.

Ilustrirao je zbirke pjesama i knjige. Sam je napisao je dvije zbirke pjesama, a kao kantautor objavio je četiri nosača zvuka. Gospodin Ljubo Stipišić je lijepo opisao to prožimanje slike, zvuka i riječi u Mihinom stvaralaštvu u njegovoj prvoj zbirci pjesama „Moja mora neba moja“. Pa kaže: „I tako Vladimir Mihoković Miha promatra svijet, bilježi, skicira. Ono što ne može naslikati - opjeva, a što ne može napisati - naslika.“

Bio je svestran i izrazito produktivan, nadahnut stvaralac bogate fantazije i interesa kojem su kreacija i umjetnost bili život. Osim što je bio suosnivač i član naše likovne udruge „More“ bio je i suosnivač Grupe 9 iz Šibenika.

Pored slikanja bavio se i duhovnim radom, bio je pastor Baptističke crkve u Šibeniku pa tako ne iznenađuje da je svoja promišljanja o interakciji svijeta i umjetnosti izražavao, podjednako, i profanom i sakralnom tematikom. Široj publici je zacijelo najpoznatiji po motivima veduta dalmatinskih gradova i mjesta uz obalu, motivima mora, otoka, brodova i maslina koje je posebno volio slikati što zbog njihove ljepote, a što zbog simbolike koju utjelovljuju. Svi znamo da je maslina simbol mira, dugovječnosti i mudrosti ali je i moguće mjesto intimne kontemplacije i molitve o čemu nam svjedoči ovdje izložena slika prastare masline iz Getsemanskog vrta u Jeruzalemu s obronaka Maslinske gore omiljenog okupljališta ranih kršćana.

Kako kaže gospodin Ivo Livaković u svom osvrtu na jednu Mihinu izložbu„Te prkosne, ponosne, herojske i raskošne, snažne … masline, uvijek u društvu s kamenom, koje djeluju kao uzdah, inspirirale su Mihu … „ da ih osim slikom izrazi i pjesmom.

Koje su to odlike i specifičnosti Mihina rada što ga čine prepoznatljivim i jedinstvenim?

Miha je bio umjetnik izrazito razvijenog senzibiliteta za formu i boju koje je jedno drugim afirmirao. Kompoziciju njegovih slika odlikuje ekspresivnost izraza, što znači da ne reproducira stvarnost već stvara predodžbe o njoj, iznosi otiske svog duha ostavljajući nam dovoljno prostora da te iste predodžbe nanovo rekreiramo u svom duhu unutrašnjim okom služeći se slikom kao vizualnim poticajem. U ulju to postiže bogatim impastom snažne fakture kojom doslovce gradi oblik. Profinjenim tonskim modelacijama, koloritom i pristupom svojstvenog starim majstorima, pokazuje vrhunce umješnosti slikarskog izraza. Miha je majstor svjetla. U uljima ono izranja na vrhuncima nataložene slikarske materije kao krajnje ostvareno pravo u slikarevoj potrazi za oblikom dok se u akvarelima nameće kao početak i okosnica oko koje gradi kompoziciju.

Svojim stvaralaštvom je visoko podigao ljestvicu za sve nas u udruzi. Bio je naš oslonac i uporište, nenametljiv kompas. Ugledali smo se u njega. Uvijek je bio prisutan i spreman na djelovanje, na pomoć.

Miha je imao sve odlike velikog čovjeka: dobrotu, jednostavnost, blagost, mudrost, kreativnost, ljubav prema bliženjem, a nadasve ljubav prema svojoj obitelji.

Nemoguće je sažeti značaj i veličinu čovjeka kao što je Miha u nekoliko rečenica. Sretni smo, zahvalni i čast nam je što smo imali priliku živjeti, raditi i družiti se s njime, učiti od njega.                      

Miha je svojom plemenitom energijom u tolikoj mjeri obilježio i prožeo naše živote da se mi ovom izložbom ne opraštamo od njega, nego idemo i dalje s Mihom…“

Osim Lele Srdarev o radu Udruge kroz ovu godinu pričala je i Marija Ivanda, voditeljica radionica za mlađe uzraste.

Otvorenju izložbe prisustvovala je i Mihina obitelj, a okupljeni su poslušali i dvije njegove pjesme uz vokalnu pratnju kćeri Kristine i prijatelja Milana Klisarića.

Izložba će trajati do sredine siječnja.