Na jednom od svojih brojnih putovanja Maja Klarić naišla je na brošuru i fotografiju kočije kojom uokolo dostavljaju knjige. I sama je poželjela imati takvo nešto. Bilo je to prije petnaestak godina. U međuvremenu je Maja napisala nekoliko zbirki pjesama i putopisa u prozi. U njima je opisala neka od svojih brojnih putovanja. Maja ih obožava. Na neka odlazi sama, a na neka u društvu svog momka Gorana Blaževića. Jednaku strast gaji i prema književnosti, posebice poeziji.

Kako u ovo „koronarno“ doba nije bilo moguće tek tako prolaziti granice i putovati u neke nove željene destinacije, dosjetila se Maja da bi mogla putovati barem po Hrvatskoj. Nabavila je stari kombi, preuredila ga po svome guštu i krenula… Napunila ga je i knjigama, svojim i Goranovim, jer i on je (puto)pisac, a ponijela je i nešto knjiga drugih autora, za svačiji gušt. I tako je počelo ostvarenje njenog sna o knjižari na kotačima.

Putujući Hrvatskom doputovala naša Maja i u Vodice. Jučer. Ugostili smo je na livadi u dvorištu „Inženjerove“ kuće koja se nalazi u susjedstvu vodičke knjižnice. Izuzetno susretljivi vlasnici kuće Tatjana i Vladimir Sladoljev nisu ni malo dvojili kada smo ih priupitali može li Maja svoj bookmobil uparkirati u njihovo dvorište i u njemu se družiti sa vodičkim ljubiteljima književnosti. Štoviše, bili su oduševljeni tom idejom. I oni su jučer sudjelovali u druženju sa Majom. A njen dolazak i šareni kombi kojim putuje privukao je i na desetke drugih Vodičana. I mlađih i starijih. I bilo je baš lijepo. Djeca su okupirala kombi i skakutala po livadi, neka su i crtala, a odrasli su pričali o književnosti. Bilo je i čitanja poezije. Prvo je Maja pročitala nekoliko svojih pjesama, a onda se „okuražila“ i mlada vodička pjesnikinja Iva Juričev-Martinčev. Jedna je od rijetkih članova knjižnice koja na policama bira uglavnom poeziju.  Nedavno je pohađala i Majinu radionicu pisanja poezije, održanu putem interneta. Što ćeš, kad živimo u takvim vremenima. Održat će Maja uskoro u našoj knjižnici radionicu i „uživo“. Barem se tome nadamo. A održat će je u sklopu programa kojim ćemo obilježiti Mjesec hrvatske knjige (15.10.-15.11.). U programu, o kojem ćemo vas uskoro opširnije obavijestiti, sudjelovat će i Majin momak Goran koji će predstaviti svoj putopis nastao nakon pješačenja po velikoj pustinji Saudijske Arabije. Radujemo se i njenoj radionici i Goranovom predavanju. Za kraj ovog teksta objavit ćemo jednu pjesmu Ive Juričev-Martinčev kojoj želimo što skorije ukoričenje njene poezije.

Ljetna

Kao posljednji kupači na Vili Marijani

što piju zadnje kaplje u narančasto ocijeđenog dana                    

neka vrckasta nada nasadila se na vrh mog nosa

i ne mrda.

Kad nekud krenem ona skoči prva

pred lice mi hitajući šljokice

i trpajući sunce u grudi.                                                                                             

I onda srce više nema čemu da se čudi                                                               

što oni tamo neki ljudi,

napola goli i nepca smežurana od soli,                 

na onom narančastom žalu                                                                                                     

kao koštice lubenice u lokvi tanjura

još i sad drijemaju, točkaju se, vrzmaju i leže,                                 

a sve u njima,

ljetom opijeno,

pleše i kruli i ponavlja blago:                                                                                    

Još je svjetla ostalo.

Još je svjetla ostalo.

*Vila Marijana – lokalni naziv za jednu vodičku plažu