Dobra neka djeca. Mislimo na generaciju vodičke djece rođenu krajem prošle i početkom ove godine.

Opširnije:U knjižnici je održano primanje za obitelji koje imaju novorođenu djecu

Desetljećima se u vodičkoj osnovnoj školi učio francuski jezik. Samo francuski. Stoga i ne čudi povezanost Vodičana srednje generacije i onih još nešto starijih s ponajljepšim jezikom na svijetu. Iskazana je ona i kroz fotografiju. Milenijsku. Na kojoj smo tijelima ispisali „Parlez-vous francais?“ Šime svašta osmisli pa se i toga dosjetio. Bila je to i posveta profesoru Ivi Ševerdiji. Vodice i Francuska povezali su se i kroz veleposlanički mandat našega Filipa Vučka u Parizu.

Mjesec je frankofonije. Obilježavao se i u Vodicama. Pa i večeras. U knjižnici. Pričalo se o francuskoj kulturi i (brojnim) znamenitostima. Pričalo se uglavnom francuskim jezikom. Jer, znali su ga svi koji su došli podružiti se s Klarom Rodin Čače, mladom ženom prvićkih i laškovičkih korijena, rođenom u Nici, a s prebivalištem u divnoj Brodarici. Zidovima Stare škole ponovno je odzvanjao francuski jezik. Klara ga „vratila“ tamo gdje je bio „udomaćen“ šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih (u prvoj polovici).

Na odlasku s ovog druženja, svi su hvalili mladu Klaru koja je tako nadahnuto, na zanimljiv i duhovit način, pričala o svojoj rodnoj Francuskoj. A, od obitelji Ivanda, Rusmirke i Roka, na poklon je dobila Rokovu knjigu „Srimarski poluotok i njegovo nasljeđe“. Lijepo od njih.

Posebno lijep i dirljiv bio je kraj ovog frankofonskog druženja. Klara je započela, a svi ostali su je podržali u pjevanju rođendanske pjesme gospođi Agnezi Bareša Fučkar. Na francuskom. Kako drugačije.

Pridružujemo se čestitkama, a Klari zahvaljujemo što je u dva navrata (prvi je bio sa djecom) u našu knjižnicu donijela dašak Provanse, Pariza i nezaobilazne šansone. Edit Piaf. Eh, koji poseban glas…

Voda je našem mjestu podarila ime pa je red da se prema njoj odnosimo s dužnim štovanjem. Ona je i blago i život. Vodičkim likovnjacima i velika inspiracija.

Opširnije:Otvorena izložba "Oblik vode" članova Likovne udruge "More"

Malo je dobrih ljevonogih nogometaša. Profesionalaca. Onih u veznom redu. Za koje se zna reći da su “plemeniti”. Da nije zavolio gitaru, mladi Sinjanin Natan Zlodre bio bi baš to. Vrhunski vezni igrač. Možda bi Hajduk u njemu imao ono nešto što mu nedostaje da proigra po guštu svojih navijača.

Opširnije:Natan Zlodre održao koncert na gitari

Kroz igru se najbolje uči. To je pokazala i jučerašnja radionica na kojoj je Brodaričanka prvićkih korijena Klara Čače upoznavala djecu, a i njihove roditelje, sa svijetom francuskog jezika.

Opširnije:Mjesec frankofonije: Klara Čače održala radionicu za djecu

Uvjeren sam da bi Martina Tabula bila dobra ministrica zaštite okoliša. Beskompromisna je po pitanju ekologije. S tim u vezi zalaže se i za ekološki uzgoj. Pa ne čudi da obožava i samoniklo bilje. A to je ono koje mi u Vodicama zovemo „dibje zeje“.

Opširnije:Branje "dibjeg zeja" u Mrdakovici

Zadnjih tjedana jugo nas je “zaobilazilo”. Do jučer. Shvatilo jugo da njegova najbolja prijateljica ima izložbu u vodičkoj knjižnici. Pa se pojavilo. Njoj u čast. Kati Španjinoj.

Žena u žutoj kabanici predstavila se sinoć sa šezdesetak fotografija na svojoj drugoj samostalnoj izložbi. Dala joj ime “Jugo, more i ja”. Vodička jutra, slari, ulice i šetnice, zalasci,...  I neizostavni valovi. Oni najveći. Pred Starom školom.

Puno je ljudi došlo na otvorenje njene izložbe. Prijatelja, i onih iz generacije i  nekih iz drugih faza u životu, susjeda, pa facebook prijatelja, rodbine i njene obitelji. Suprug Ante, kćer Darija i sin Ante (jučer je imao rođendan), unučad,... Pa njoj posebno draga obitelj Peke Španje, supruga Vanja i djeca Blaž i Žana. Ni gradonačelnik Ante Cukrov nije izostao. On je bio i pokrovitelj Katine izložbe. A, došli su na otvorenje i brojni umjetnici. Gojka Skorić Pelajić, Šime Pelajić, Igor Lokas, Kseniya Noryk, Franjo Romić,... Kati u čast stigla je i jaka reprezentacija i ugledna imena iz svijeta fotografije: Šime Strikoman, Duško Jaramaz i Šveđanin Mike Persson.

Ovakvi događaji odličan su “teren” za Sanju Radin-Mačukat, ravnateljicu vodičke knjižnice. Ima puno utakmica u nogama kad se radi o moderiranju večeri posvećenih bilo kakvoj umjetnosti. A, posebice onih u kojima se predstavljaju  autori iz našega kraja. Marka Livaju uhvatila je viroza pa sutra možda neće predvoditi Hajduk u Maksimiru. Viroza je ovaj tjedan i Sanju izbacila iz stroja pa sinoć nije mogla “zaigrati”. Stoga ju je u ulozi moderatorice zamijenila kolegica Blanka Valinčić. I bila je jako dobra u tome. Vidjet ćemo hoće li itko moći nadomjestiti eventualni Livajin izostanak.

Blanki je u predstavljanju Katinog rada, njenog izleta u fotografiju koji se prvotno desio zbog pomoći osnivaču facebook stranice “Vodice u srcu i duši”, našem dragom Peki Španji, a onda se pretvorio u svakodnevno bilježenje mobitelom ljepota Vodica, odlično asistirao šibenski fotoreporter Duško Jaramaz. Duhoviti Šibenčanin, s puno iskustava i s jedne i druge strane kamere i fotoaparata, iza kojeg su brojni javni nastupi iz mladih dana kad je bio uspješni pjevač, pohvalno je pričao o našoj Kati. Kolegici Kati, kako ju on zove. Kolegici kojoj ponekad zavidi na tome što, za razliku od njega i ostalih profesionalaca, ona za motive svojih fotografija uvijek odabire one koje su po njenom guštu. A, po reakcijama svih nas koji imamo prilike pratiti njen rad, i za našu dušu. To je sinoć izrekao i Slobodan Mačukat, naglasivši kako  brojni turisti vide istu ljepotu vodičkog kraja koju vidi i Kate, ali oni je ne uspijevaju “registrirati” svojim fotoaparatima (ili mobitelima) poput nje. Stoga je moramo cijeniti “jer ona je odlična promotorica našeg mjesta”.

Bilo je sinoć i puno šale. Primjerice u situaciji kad je Duško pričao o njoj, a po Katinom mišljenju mikrofon nije držao na “dobroj” udaljenosti pa ga ona je malo približila njegovim ustima, on je prisutne nasmijao kazavši “dobar glas se daleko čuje”.

A, bilo je sinoć i dobre pjesme. Po Katinoj želji njen glazbeni gost bio je Igor Lokas, šibensko-vodički trubadur. Čovjek iz svijeta nautike. U službenom dijelu otvorenja izveo je dvije, a u kasnijem, neformalnom druženju uz fritule i kroštule,  još nekoliko svojih autorskih pjesama. U nekima mu se pridružila i Kate. Za autora ovog teksta njeno pjevačko umijeće je pravo otkriće. Mada mi Kate kaže “pa znaš da san bila u Perlicama”. A onda se valjda podrazumijeva da zna i lijepo pjevati.

Igoru se u jednoj pjesmi pridružio i gospodin Ivan Marguš. Radi se o pjesmi “Kulenova seka”. Govori o povezanosti Slavonije i Dalmacije. Odlična pjesma. A, ispostavilo se i da je gospodin Marguš na “ti” sa glazbom. Oko nas je puno ljudi sa skrivenim talentima...

Jedna od onih koja svoj talent profesionalno usmjerava je Bruna Čičin-Šain. Ona je pomogla u osmišljavanju plakata, pozivnica i kataloga za Katinu izložbu. Hvala joj na tome. Hvala i Kseniyi Noryk, ukrajinskoj umjetnici koja je za ovu prigodu naslikala Katu u njenom prepoznatljivom izdanju, žutoj kabanici i trumbama duboko uronjenima u more koje je na vodičku rivu izbacilo njoj omiljeno jugo. Ta slika je dar Gradske knjižnice Vodice i Kseniye našoj Kati kao podsjetnik na ovu izložbu.

Citirajući Juru Kaštelana, Blanka je sinoć rekla kako “umjetnik osjeća i čuti duh i dah sredine, sakrivenu dušu naroda, koja se preobražava i očituje u djelima umjetnosti, u kamenu, u boji, i u riječi, u originalnosti stila, uvijek različita i uvijek svoja”. Mislila je pri tome i na Katu, našu dragu Katu Španjinu, čije slike će krasiti zidove vodičke knjižnice do 20. ožujka. Originalna, uvijek različita i uvijek svoja.

Foto: Petar Grgurev

Nastavlja se dobar običaj darivanja novorođene djece u Vodicama. Drugi put zaredom ono je održano u Gradskoj knjižnici Vodice.

Opširnije:Darivanje novorođene djece

Djecu valja povjeriti najboljima. Onima koji znaju pa ih mogu dobro naučiti. I podučiti. Bez obzira radi li se o školskom gradivu, sportu ili možda umjetnosti. Pa i životu.

Opširnije:Otvorena Završna izložba polaznika radionica LU "More"

Poznato je da mnogi kontinentalci more vole više od većine nas koji živimo kraj njega. To se odnosi i na Mađare. Među ostalima, i na mlade Mađare koji ovih dana borave u Luci na otoku Prviću. Radi se o mladim umjetnicima koji svoju kreativnost izražavaju sudjelovanjem u radu Likovne kolonije“Šarlota Lavanda“. Godinama se u ljetnim mjesecima okupljaju u Prvić Luci, uživaju u njenim čarima i stvaraju. U svim mogućim tehnikama. Njihov rad mentoriraju ponajbolji mađarski umjetnici i profesori tamošnjih likovnih akademija.  A, cijela priča s nastajanjem i dugogodišnjim djelovanjem Likovne kolonije „Šarlota Lavanda“, proizašla je iz velike ljubavi prema našem kraju i angažmanu dviju sestara Faltisz. Roberte i Alexandre.