Dumina, Linda, Gita i Pave pažljivo su večeras slušali tetu Blanku koja im je prepričavala Mačka u čizmama. Nakon toga su malo razgovarali, međusobno se bolje upoznavali, a na kraju su svi izrađivali svog mačka (od kolaž papira).

Na jučerašnjem druženju s roditeljima djece od 3 do 6 godina, osim Ksenije, Petre i Martine, bile su i odgojiteljice Vesna i Ela. Dva sata prošla su u hipu. Zainteresirani roditelji i osobe iz struke dobitna su kombinacija za ovakve susrete.

U goste su nam jutros došli naši prvi susjedi, skupina mališana iz Dječjeg vrtića "Tamaris". Neki od njih otprije dolaze u knjižnicu. S mamama, tatama, bakama,... Danas su došli zajedno. Poslušali su priču i saznali ponešto o pravilima koja vrijede u knjižnici.

Popularna li je ta Peppa! Prezimena Pig. Svašta doživi u pričama u kojima je ona u glavnoj ulozi. U ovoj, koju je večeras djeci čitala Martina, Peppa i mali George zajedno s roditeljima prvi puta odlaze u knjižnicu. Tata kasni s povratom knjige i na zanimljiv, jednostavan način djeci objašnjava pravila ponašanja u knjižnici. Martina se za ovu pričaonicu prerušila u Peppu pa je djeci slušanje priče bilo posebno zanimljivo. Kasnije su djeca izrađivala Peppin nos kako bi i sami nalikovali na nju.

Kaže jutros jedan dječak da su „književnici ljudi koji vole puno čitati i puno pričati“. Vjerojatno u tome ima istine. Bio je to odgovor na pitanje „zna li tko što rade književnici?“. Uputila ga je djeci iz vodičkog Dječjeg vrtića „Tamaris“ književnica Maja Šimleša. Došla dječica u knjižnicu na druženje s tetom Majom i njenom žirafom. Pravom ili „krivom“? Ovisi o tome kakvu maštu imate. Uglavnom, žirafa ima i ime. Suli se ona zove. Zapravo, tako ju je Maja nazvala. Maja piše priče za djecu o njoj pa je red i da joj ona odabere ime.

Sviđaju se djeci priče o Suli. A, najljepše one zvuče kad ih priča osoba koja ih je napisala. Zato Maja, kad god stigne, putuje po Hrvatskoj i čita djeci priče o pustolovinama svoje žirafe. Prije Vodica bila je u Bistri. Znate li djeco gdje je to maleno mjesto? Potražite ga na karti Hrvatske. Nakon posjeta našoj knjižnici, Maja i Suli idu put Knina, a još malo nakon toga obići će i nekoliko mjesta južnije od Splita. Sve do Opuzena.

Ne sumnjamo da će djeca u svim tim mjestima uživati u druženju sa Suli i Majom. I da će se za uspomenu svi htjeti fotografirati sa simpatičnom životinjom najdužih nogu na svijetu. Draga je dječici i Maja, ali Suli, Suli im je ipak malo draža. 😊

Nikad dovoljno razgovora o najmlađima. I savjeta stručnih osoba. Primjerice o važnosti čitanja naglas djeci od njihove najranije dobi. Što je izuzetno korisno za cjelokupni razvoj tijela i mozga, s posebnim naglaskom na govor.

Stoga je Gradska knjižnica Vodice ponovno pokrenula radionice za roditelje najmlađih. Naravno da u toj priči valja imati podršku stručnih osoba, a logopedinja Dječjeg vrtića „Tamaris“ Ksenija Erceg je osoba na koju se u tom pogledu može osloniti. Uostalom, ona je i sukreatorica ovih radionica. Zajedno s knjižničarkom Martinom Tabula.

Ove godine, u svoj mali tim uključile su i Petru Pelajić, radnu terapeutkinju koja vodi kabinet Hipipep. Na jučerašnjoj radionici Petra je roditeljima govorila o tome kako izlaganje djece slikovnicama može pomoći cjelokupnom senzoričkom razvoju.

„Kako čitanje spašava govor?“ - naziv je ovogodišnjeg ciklusa radionica. Ksenija, Petra i Martina pričale su roditeljima o čitanju s užitkom jer ono pobuđuje maštu i razvija vokabular. A što je jednako važno, kroz roditeljski zagrljaj i glas kod djece se razvija i osjećaj sigurnosti. Čitajući im, djeci pružate i osjećaj hodanja u tuđim cipelama i nova uzbudljiva iskustva, a kroz njihove reakcije na situacije iz priča sve bolje razumijevate njihove emocije, razmišljanja i sposobnosti. Daju dobar uvid i u poteškoće s kojima se suočavaju.

Ova radionica bila je namijenjena roditeljima djece do 3 godine, a iduća će govoriti o onima tek nešto starijima, djeci od 3 do 6 godina. Održat će se u srijedu, 30. listopada u 17 sati.

Gradska knjižnica zahvaljuje roditeljima koji su se odazvali na radionicu, a posebne zahvale idu na adrese logopedinje Ksenije i terapeutkinje Petre.

Dolasci u vodičku knjižnicu postali su navika vrijednim članicama Udruge likovnih amatera „Tempera“ iz Šibenika. Nekoliko izložbi, samostalnih i skupnih, sudjelovanje u kreativnim radionicama i pripovijedanje na japanski način. To je ono što povezuje domaćine i gošće iz Šibenika. Jadranka Skelin i Dolores Bujas najčešće su među tim gošćama.
U Vodice su došle i jučer. Kako bi djeci četvrtih razreda pripovijedale na način kako to rade u Japanu. I kako bi ih upoznale s nečim što se zove kamishibai. Doslovni prijevod s japanskog rekao bi da je to predstava od papira. Dolores i Jadranka su za djecu izvele nekoliko predstava. Koristeći pri tome drvenu kutiju s vratima iza kojih se nalaze velike ilustracije koje su mijenjale za vrijeme pripovijedanja.
Poučno i zabavno. Bilo je djeci. Koja su se i sama okušala u kamishibai pripovijedanju.
A našim gošćama iz Šibenika? Dolores i Jadranka su nam sinoć poslale sljedeću poruku: „Dica su bila super i bilo nam je baš lipo!“.
Je, baš lipo!
Još ćemo mi surađivati…
U Mjesecu hrvatske knjige svega (i za svakoga) ima…

Na drugoj pripovjedaonici u Mjesecu hrvatske knjige teta Blanka je djeci prepričala bajku „Carevo novo ruho“ Hansa Christiana Andersena. Djeca su se dobro nasmijala slušajući zgode sebeljubivog cara i dvojice prevaranata. Nakon priče uslijedio je kreativni zadatak za njih. Morali su osmisliti kako obući cara koji je bio bez odjeće. Koristeći pri tome šareni novinski papir, djeca su bila izuzetno kreativna. Inače, danas smo se družili s učenicima drugog C razreda koje je u knjižnicu dovela njihova angažirana učiteljica Snježana. Hvala svima!!!

Kad se upustio u proučavanje svih dostupnih dokumenata o zbjegu u El Shattu, profesor povijesti (i geografije) Branko Radonić vjerojatno nije mislio da će do objavljivanja njegove knjige „El Shatt – Dalmatinci u pustinji“ proći pet godina. Ali, to vam je tako. Pogotovo kad se time bavite u svoje „slobodno“ vrijeme. Knjigu od gotovo 800 stranica ne može se napisati „preko noći“. Bilo je potrebno na stotine odlazaka u arhive. I na tisuće sati pregledavanja. A, to mogu samo istinski entuzijasti. I osobe koje su posebno motivirane. Branka su na pisanje knjige o El Shattu ponajprije ponukale bakine priče. Kojih se sjeća iz svog djetinjstva. Bakinih priča o njenom boravku u tom egipatskom kampu za izbjeglice.

I proteklih desetljeća pisalo se o zbjegu Dalmatinaca za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali nikad sveobuhvatno kao u knjizi profesora Radonića. To ističe i urednik knjige Tihomir Ponoš. Knjige koju Branko predstavlja po dalmatinskim mjestima. Obilazeći prvo ona iz kojih je puno ljudi bilo u zbjegu. Poput Vodica. I cijelog vodičkog kraja.

Jučer je Branko knjigu predstavljao u Gradskoj knjižnici Vodice. Uz pomoć svoje životne partnerice Željke Opačak. Elokventne direktorice Turističke zajednice Grada Vrgorca. A, prethodno i dugogodišnje radijske novinarke. Što joj zasigurno ne odmaže i u ovakvim prigodama. Naprotiv. Kroz zanimljiv razgovor koji su vodili njih dvoje, prisutni u publici saznali su puno o razlozima za odlazak ljudi iz Dalmacije u zbjeg, putovanju do Italije i Egipta, organizaciji života u kampu,…

Pri kraju razgovora pričalo se i o Vodičanima u El Shattu. Kojih je bilo nešto malo više od tri stotine. Uglavnom žena i djece. Među njima je bila i gospođa Nila Bareša. Rođena Roca. Koja se u El Shattu i rodila. Pa su joj nadjenuli ime po rijeci Nil. Do prije dvije godine bila je živa još jedna vodička Nila. Iz obitelji Juričev. Imale su istu životnu priču.

Dosjetljivi Šime Strikoman iskoristio je dolazak profesora Radonića u Vodice za snimanje još jedne Milenijske fotografije. Posvetio ju je gospođi Nili Bareša. Na snimanju fotografije, koje je prethodilo predstavljanju knjige, bili su i Željka i Branko. To ih se jako dojmilo. A i ostali njihovi dojmovi o Vodicama su dobri. I pozitivni.

Pozitivni su i dojmovi posjetitelja njihova predavanja. Među kojima je bilo i starijih i mlađih. Kako Željka i Branko dolaze iz Vrgorca, jedan posebni dio knjige posvećen je ljudima iz njihova kraja. Branko je snimao razgovore s dvadeset starijih Vrgorčana. Uglavnom žena. Zanimljivo je da nijedna od tih dvadeset osoba nije dočekala objavljivanje knjige. Jedna od njih mu je u razgovoru rekla. „Ja ti ovo ionako ne pričam zbog sebe, pričam ti da bi moju priču mogli čuti mladi.“

I po sinoćnjem iskustvu, čini se da priča o El Shattu zanima i mlade ljude. Posebice one čiji su preci u nesretnim okolnostima Drugog svjetskog rata morali izbjeći iz Dalmacije. A, tih nije malo.

Prije petnaest godina skupina entuzijasta osnovala je u Šibeniku udrugu „Ardura“ s ciljem podizanja kvalitete života u zajednici kroz kontinuirano osmišljavanje različitih programa i projekata. Jedan od njihovih aktualnih projekata zove se „Biram bolje Vol.2“ (nadovezuje se na projekt „Biram bolje“) kojim se pokušava djeci i mladima omogućiti da sudjeluju u raznim kreativnim i sportskim aktivnostima s ciljem što kvalitetnijeg provođenja slobodnog vremena. Voditeljica projekta Jelena Krnić uspostavila je suradnju s Martinom Tabula, ravnateljicom vodičke knjižnice, a posredno i s Osnovnom školom Vodice, pa će u njemu sudjelovati i djeca sedmih i osmih razreda. Njima je Jelena, pedagoginja po struci, namijenila čak pet radionica koje će se održavati u školskim prostorijama. Još ima mjesta na tim radionicama pa se zainteresirani mogu na njih prijaviti. Više informacija mogu potražiti na web stranici udruge https://udruga-ardura.hr/ .

U sklopu projekta predviđena su i dva predavanja za roditelje djece u adolescentskoj dobi. Jedno je održano sinoć u Gradskoj knjižnici Vodice, a na njemu je psihologinja Jelena Kenđel Čular pričala o neurofizičkom razvoju mozga djece i mladih u pubertetu. Nazvala ga je „Mozak u adolescenciji, - što ne znamo, a trebali bismo znati?“. Okupljenim majkama (nije bilo očeva na predavanju), pokušala je pojasniti što sve utječe na ponašanje njihove djece u toj dobi. Sa ciljem da ih bolje razumiju.

Krajem studenoga održat će im još jedno predavanje, a tom prilikom govorit će o odnosu roditelja i djece s naglaskom na granice i slobode. Ponešto o toj temi rečeno je i na sinoćnjem predavanju.

Sudeći prema odazivu nije upitno da postoji veliki interes za ove teme.

Za kraj, vrijedi napomenuti da je projekt financiran od strane Nacionalnog parka "Krka".