Svestrana Vodičanka (i Splićanka) Biljana Stojanović danas je u Gradskoj knjižnici Vodice pred brojnim prijateljima i gostima otvorila prvu samostalnu izložbu. Nazvala ju je "Ja ne mogu drugo nego da je volim".

Nakon života u Češkoj, Italiji, Njemačkoj i Kanadi obitelj Stojanović skrasila se u Vodicama. Vjerojatno su korijeni jedine žene u obitelji presudili da odabir bude baš takav. Naša večerašnja gošća, Splićanka Biljana Stojanović, po majčinoj strani povezana je s Vodicama i Tribunjom. Jedno ljetovanje prije šest-sedam godina presudilo je da Vodice postanu dom obitelji koju uz Biljanu čine muž Saša i sinovi Igor i Viktor. Sinovi koji su njen ponos. Stariji sin Igor profesionalni je košarkaš, a mlađi Viktor sutra završava treći razred srednje škole. Dok je s obitelji živjela diljem svijeta, Biljana je ponajprije bila majka. To joj je oduvijek bilo najvažnije, a onda sve drugo; supruga, slikarica, građevinski tehničar, instruktorica matematike i fizike,...

Kako je nedavno rekla u intervjuu za Info Vodice, uz povremeni rad u jednom arhitektonskom studiju u Vodicama, bavi se i podučavanjem djece u kojem uživa. Radeći taj posao, djeci ne želi prenijeti samo znanje, već im i izgraditi samopouzdanje. U tom tekstu poručila je i da svaki čovjek u svom životu treba naći stvari koje ga vesele, među ostalim i nekakav hobi. A, to je u njenom slučaju slikanje. Voli akvarel i ulje na platnu. Do sada je izlagala u rodnom Splitu, Pragu i Torontu. Veseli nas da večeras otvaramo njenu izložbu i u Vodicama, u našoj knjižnici. Biljana ju je nazvala „Ja ne mogu drugo nego da je ljubim“.

Zašto taj naziv upitala je ravnateljica Sanja Radin Mačukat?

- Puno sam živjela u tuđini i prije sedam godina kad smo došli na ljetovanje u Vodice to more, kamen, maslina, osmjesi na licima ljudi su mi napunili moju dušu da sam rekla ne želim više nigdje. I zato „Ja ne mogu drugo nego da je ljubim“ mislim na moju Dalmaciju – rekla je Biljana.

Sva pitanja i odgovore poslušajte u audio zapisu, a meni osobno se svidio odgovor na Sanjino pitanje: Što kažu prijatelji sa svih strana svijeta kad dođu u Vodice? Kako oni doživljavaju naše mjesto?

- Svima je bilo čudno što idemo živjeti u malo misto Vodice. Međutim sad kad dođu oduševljeni su ljepotom Vodica, čistoćom mora, ljudima, kažu da je ovo pravi način življenja i iskonsko vraćanje čovjeka prirodi. – naglašava Biljana

Eto dragi naši mještani nismo ni svjesni šta imamo, nego nam drugi na to moraju ukazati. U međuvremenu posjetite Biljaninu izložbu u Gradskoj knjižnici Vodice do 7. srpnja u radnom vremenu knjižnice.
Cijeli članak pročitajte na portalu INFOVODICE: 
https://www.infovodice.com/kulturne-novosti/19334-more-kamen-maslina-ja-ne-mogu-drugo-nego-da-je-ljubim-moju-dalmaciju.html?fbclid=IwAR34UjcWhUp4lEpRk8CqhqgxtDFt1X5DVnFCvl1fMDHKK292pEhGnyMfp9s

Kad su Ivo i Vinko Brešan, otac i sin, posljednji put zajednički došli u Vodice, bilo je to zbog bolnog koljena. Ivinog bolnog koljena. Došli su s namjerom da potraže doktora Vjekoslava Antića, najboljeg ortopeda biogradske bolnice, Šepurinjanina koji živi u Blatama. Vodičkim Blatama.
Stariji Brešan nije dozvolio sinu da do doktora dođu koristeći navigaciju. Rekao mu je da se parkira na rivi pa će one na koje naiđu pitati gdje živi dr. Antić. Pa je tako i bilo. Samo, zbog prvog pitanja koje bi Ivo Brešan upućivao ljudima koje su sreli, Vinku je bilo pomalo neugodno. A profesorovo pitanje je glasilo: „Jeste li Vi PRAVI Vodičanin?!“ Na Vinkovo negodovanje zbog pomalo netaktičnog pitanja, otac mu je pojasnio da ga ne postavlja na taj način bez razloga. Jer, svaki pravi Vodičanin mora znati gdje živi doktor. Tek tada je Vinku to postalo malo prihvatljivije. Inače, u pitanju se nije spominjalo doktorovo prezime. Ma, kakvi! Jer, radilo se o tome da pravi Vodičani moraju znati i doktorov nadimak. Što je i točno. Jer (opet to jer), svaki „pravi“ Vodičanin i zna za doktora Biloga. A, on je bio taj kojeg je „trebalo“ profesorovo bolno koljeno. Doktor Bili.
To je jučer, nakon završetka službenog (radnog) dijela Drugog znanstvenog kolokvija posvećenog Ivi Brešanu, ispričao njegov sin Vinko. Ispričao je i još neke crtice iz očeva života. Renata Bastić je u svom jučerašnjem tekstu o Kolokviju prepričala zgodu s Vinkovim djedom. Nju će Vinko jednom i ekranizirati.
U programu Drugog znanstvenog kolegija sudjelovalo je četvero profesora Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zadru. Jure Zovko pričao je o „Nečastivom na Filozofskom fakultetu“, Kornelija Kuvač-Levačić o Brešanovoj pripovjednoj prozi i Dalmaciji, Nikša Eterović o kratkom kursu dugog propadanja iz pera Ive Brešana i naposljetku Mate Penava o Brešanovom Hamletu kao kritičaru totalitarizma. Svi ovi znanstvenici (iz područja filozofije, kazališta i književnosti) dobri su poznavatelji djela Ive Brešana, a jučerašnji susret s njegovim sinom Vinkom pomogao im je da još bolje shvate neke kontekste u kojima je veliki hrvatski dramatičar, rođen u Vodicama 1936. godine, stvarao svoja djela.
Sudionici Znanstvenog kolokvija jučer su posjetili i Brešanovu sobu, smještenu u šibenskom teatru. A, kako su do Šibenika išli brodom, bila bi prava šteta da nisu zastali u Prvić Luci i posjetili tamošnji Memorijalni centar Fausta Vrančića. Stoga su se usidrili u luku našeg bisera od otoka i uz ljubaznu pomoć Ivane Skočić i Zlatke Rodin saznali puno o slavnom izumitelju.
U Brešanovoj sobi dočekao ih je Željko Koloper Keke. S Ivom Brešanom veže ga dugogodišnje prijateljstvo i rad u Centru za kulturu koji je djelovao pri šibenskom kazalištu. Soba je sjajno osmišljena. Posjetiteljima na najbolji mogući način dočarava situacije i prostor u kojima su nastajali ponajbolji dramski tekstovi u Hrvatskoj posljednjih pedesetak godina. Zasluge za to idu i na adresu Ive Cukrov, vodičke arhitektice koja se jučer, neposredno pred početak Kolokvija susrela s Vinkom Brešanom u Gradskoj knjižnici Vodice.
Vjerujemo da će svim sudionicima Drugog znanstvenog kolokvija jučerašnji dan ostati u lijepom sjećanju. Pa tako i Vinku i njegovom sinu Niki. I on je jučer došao s ocem u mjesto u kojem se rodio djed Ivo. Niko studira dramaturgiju. Geni čine svoje.
Već od danas počinju pripreme za sljedeći znanstveni kolokvij. U završnom obraćanju, ravnateljica Gradske knjižnice Vodice Sanja Radin-Mačukat najavila je mogućnost da iduće godine skup posvećen Ivi Brešanu potraje više dana. Vrlo je izgledno da će se ovoj lijepoj (i važnoj) priči, kao partneri pridružiti i Gradska knjižnica „Juraj Šižgorić“ iz Šibenika i Hrvatsko narodno kazalište Šibenik. A, u svakom slučaju, nastavit će se suradnja s „ekipom“ profesora Jure Zovka s Filozofskog fakulteta u Zadru. Za kraj napomenimo da je jedan od predavača, gospodin Nikša Eterović, za ovu prigodu stigao iz dalekog Berlina.
Hvala svim sudionicima, suorganizatorima i pokroviteljima. Vidimo se dogodine!