Novosti

IMG 9254

Da nije odlučio studirati građevinu, Tino Kusanović je mogao biti i odličan učitelj (baš poput Blanke). Strpljiv je, smiren, a i sjajno čita priče. Vidi se da ima iskustva u tome. Iskustva sakupljenog kroz odgoj trojice sinova i kćeri Rite. Mi mu od srca zahvaljujemo što nam je, uz pomoć svoje mezimice Rite, a pročitavši djeci priču "Moj tata", pomogao da na današnjoj pričaonici kvalitetno obilježimo Dan očeva. Tino, HVALA!!!

IMG 8887

Udaljenost između Starigrada na moru i onog koji se smjestio pored Koprivnice je 366 kilometara, a kažu da je potrebno odvoziti 259 minuta da biste autom stigli od jednog do drugog. Donedavno nisam ni znao za taj koprivnički. Mislio sam da u Hrvatskoj postoje samo Stari Grad na Hvaru i Starigrad koji živi svoj život podno Velebita. Za ovaj koprivnički saznao sam zbog gospođe Irene Kovačić. Koja u njemu živi.
Jučer smo je ugostili u našoj knjižnici kako bi vodičkoj publici predstavila svoju knjigu “Moj Put Camino”. O Putu sv. Jakova, hodočašću do Santiaga de Compostele, na koji je pošla 2019. godine.
U Vodice je došla u organizaciji hrvatske Bratovštine svetog Jakova, a okupljene u multimedijalnoj dvorani knjižnice uvodno je pozdravio koordinator šibenske dionice Camina Marko Juričev-Martinčev. Ukratko je predstavio gospođu Irenu, a onda je uslijedilo njeno zanimljivo predavanje, popraćeno brojnim fotografjama, i predstavljanje knjige koju je, po povratku s jednomjesečnog hodočašća, ispisala rukom na 300 stranica. Žuljeve na stopalima zamijenili su oni na ruci kojom je pisala svoju knjigu. Svoju prvu knjigu.
Njeno predavanje održano je u posebno ugodnoj i opuštenoj atmosferi. U kojoj su jednako uživali Irena i suprug Goran, koji je s njom doputovao u Vodice, kao i svi oni koji su došli slušati o njenom Camino iskustvu. Iskustvu kojeg Irena rado dijeli jer “navija” da se i drugi okuraže i odu na svoj Camino Put. Pišem Put s velikim početnim slovom jer ga i Irena tako piše. Ne bez razloga.
Nakon Vodica, danas je predstavljanje knjige bilo u Šibeniku, a nakon njega bračni par Kovačić dalmatinsku turneju nastavlja u Trogiru i Korčuli.
Za kraj, spomenut ćemo i to da je Irena inspirirala jednu svoju prijateljicu kantautoricu pa je njena hodočasnička priča dobila i uglazbljenu verziju.

Skeniranje0005

Naši prijatelji Boro, Iris i Martina iz Centra za socijalnu inkluziju Šibenik poklonili su nam lijepe i vrijedne brošure o suhozidnoj gradnji koje su oni napravili uz pomoć djelatnika Muzeja Grada Šibenika. U više navrata sudjelovali su i u terenskoj nastavi gradnje i obnove bunja i suhozidova na našem području. U tome im je ponajviše pomogao žirjansko-šibenski muzealac i zaljubljenik u ovu tematiku, prof. dr. Jadran Kale. Zahvaljujemo Bori, Iris i Martini (i svima ostalima iz šibenske Inkluzije) na poklonu. Inače, njih troje i Ivona, koja danas nije došla s njima, nakon posjete knjižnici idu na svoje redovito vježbanje u jednu vodičku sportsko-rekreativnu ustanovu. Znaju naši prijatelji da je bavljenje sportom itekako važno. Stoga, podržavamo ih u tome. A, i u svim ostalim njihovim aktivnostima. Kojih nije malo.

Centar 1068x580

Na jutrošnjoj sjednici Gradskog vijeća naša kolegica Martina Tabula imenovana je novom ravnateljicom vodičke knjižnice. Martina, čestitamo ti na tome! Sanja je s nama još tjedan dana pa se s njom još nećemo opraštati. Na ovoj fotografiji su njih dvije na druženju s učenicima šibenskog Centra za odgoj i obrazovanje "Šubićevac". Bilo je to samo jedno od brojnih zajedničkih lijepih iskustava.

IMG 6757

Navečer volin popiti kafu. Nakon posla. Popija san je i sinoć. Oko deset uri. Navika san. Nekad to bude i u ponoć. A, onda san doma pogleda kraj jednog domaćeg filma. Dok san ga gleda uživa san u mendulama i orijima. Ostala šaka nakon događaja kojega smo imali u knjižnici. Pa san pokupija to šta je ostalo. Te mendule i orije čekićon je istuka Branko Rokanov. Baš zbog toga bile su mi posebno lipe. Donili su Branko i njegova dica u knjižnicu još puno toga. Za degustaciju. Nakon večeri koja je bila posvećena glavi kuće Rokanovih i njegovin devedeset godin (plus dvadesetak dan), njegovomu ujcu Ivi Čači, kojemu je jučer bila godišnjica smrti, i stotoj godišnjici osnutka Tamburaškog zbora u našemu mistu. A, Ive Čače je “upetljan” i u tu priču. Osnovali ga u sklopu Hrvatske čitaonice. On i prijatelji. A to su bili Benjamin Udovičić, Gušte Šprljan, Mijo Španja, Stipe Alfirev, Ante Roca, Ante Španja, Ivas Jakov i Mile Juričev-Talijaš. Zanimljiva su to vrimena bila u Vodicama. Živo je bilo i na političkoj i na kulturnoj sceni. U težačkomu mistu nije bilo “dosadno”.

Branko je ima veliku želju da se obilježi ta stota godišnjica. Pa je za sinoćnju prigodu u knjižnicu donija i instrumente iz toga perioda koje je on uspija sačuvati. Pogotovo je bilo zanimljivo viditi najveći od ti instrumentov. Berdu. Brankov mlađi sin Danijel ispriča je ponešto o njoj. Sagrađena je 1890. godine u Petrinji. Tamo je bila najpoznatija radionica za izradu takvi instrumentov. Ima muzejsku vridnost. To Danijelovo izlaganje dalo je ideju Šimi Strikomanu da svojim prijateljima iz Petrinje predloži snimanje Milenijske fotografije koja bi bila vezana uz nekadašnju slavnu radionicu. Vjerojatni motiv te fotografije bit će baš berda.

Naš Branko je i sam cili život bija vezan uz glazbu. I piva je i svira. U klapama i zborovima, a od instrumentov najradije se družija sa harmonikon. I sinoć je zasvira. A prisutni u multimedijalnoj dvorani knjižnice su spontano onda zapivali. Šta je Branka natiralo da pusti suzu.

U dvorani je bila i njegova sestra Sidonija. Koja je još starija od njega. Ka i sestra Marija koja živi u Zadru. Nji dvi su rođene u Belgiji. Tamo su živili dok je otac Dane radija u rudniku. Branka je mater na svit donila u Vodicama. Ijadu devetsto trideset i treće. Začet je u Belgiji. Tako on kaže. Sve to, a i puno toga drugoga, sinoć nan je,   uz Brankovu pomoć, ispričala Sanja Radin-Mačukat. Mala Bekićeva, ravnateljica knjižnice. Prenila nan je i pozdrave od gospođe Ivanke Jakovljević, udovice pokojnoga maestra Bore, i njezine sestre Marice. Sićate se kratkokose frizerke iz Punte? Uz nju je zanat izbrusila i Senka Rocina, udana za konobara stare škole, Prvićanina Maksa Antulova. I Senka je po uzoru na Maricu najčešće imala kraću kosu. Senka je generacija Brankovoga starijega sina Borisa. Dobra je to generacija. Virujte mi. Senka nas je povezala s Maricom i njenom sestrom Ivankom. E, a sad o tome zašto je došlo do kontakta organizatora sinoćnjeg događaja i obitelji Borisa Jakovljevića. Prije jedanaest godin Bore je uglazbija stihove najpoznatije Čačine pisme. Valjda znate da je to “Lipa noć”. Uz pomoć Damira Fržopa napravija je aranžman za Vodičku glazbu. Kako još nije izvedena u toj verziji, Damir je predložija da je on prilagodi za dva pivača i gitare. Gospođa Ivanka i Marica su sa zadovoljstvom dozvolile izvođenje te pisme pa smo je sinoć premijerno čuli. Otpivali su je (i odsvirali) Damir i Krešo Španja. Po reakciji prisutnih, maestro Boris Jakovljević napravija je dobar posal. Blago rečeno.

Sinoć su uživali svi koji su došli u knjižnicu. Bila je gužva pa su se neki smistili i po hodniku. Boško Sučev, primjerice. Dobrilin. Njezin predzadnji po redu. U dvorani su bile i Anka Vodanov i Elvira Lasan-Zorobabel. Nije in se lagano uspeti, ali kad imaš dobru volju i želiš nekoga poslušati i podržati... Stigla je iz Zagreba i Tončika. Sutra će nji tri put metropole. Tončika je organizirala, a Anka i Elvira će sudjelovati u večeri nazvanoj “Lipe beside”. Uz nji, bit će tamo i susjedi iz Tribunja, Mile će pivati, a Mandolinski orkestar zasvirati. Bit će i tamo baš lipo. U Preradovićevoj. U Hrvatskoj kući “Materina priča”.

Ovi dan rado smo se družili sa vodiškin devedesetgodišnjacima. Od nji se puno toga može pametnoga čuti, a volja i energija koju imaju u tin godinama... Svi bi se trebali u nji ugledati.

Pitali smo Branka je li zadovoljan time kako je sve prošlo. Reka je da je bilo jako lipo, ali da je mora malo bolje uvježbati pisme koje je odsvira na harmonici. Ajde Branko, o čemu govoriš!? Odlično si odsvira. Još kad znamo da te i ruka boli. Priuštija si svojoj kćeri Jadranki, sinovima Borisu i Danijelu, sestri Sidi, svojoj unućadi i nećacima, ma i svima nama ostalima nezaboravnu večer u Staroj školi. Pravu vodišku. Fala ti na tomu!

IMG 6573

“Volila bi živiti baren po ure više od svoje matere!” - kazala je sinoć u vodičkoj knjižnici Jerka Petrov. A, ta njena mater, Oršula Bilan, umrla je pet mjeseci prije svog sto i petog rođendana. Onaj tko Jerku dobro ne pozna, pomislio bi da joj do te brojke nedostaje možda i cijelih tridesetak godina. Kad ono, ona je već u devedeset i petoj. Po uspravnom držanju, glatkom licu i posebice po bistrom umu za Jerku biste rekli da je puno mlađa. Jedino što je “muči” je nešto slabiji sluh.

Dolores I Prvaši 15

Dolores Bujas “stara” je znanica vodičke knjižnice. Dugogodišnje poznanstvo sa ravnateljicom Sanjom Radin-Mačukat rezultiralo je prije dvije godine njenom samostalnom izložbom. U multimedijalnoj dvorani. Istom prostoru u kojem je i Doloresina kćer Maja (Šintić) u nekoliko navrata održavala različite radionice. Volonterski. Aktivizam je u Majinim genima.

10.10.2023. Pričaonica O Bundevi 12

Na prvoj jesenskoj pričaonici Biljana je djeci pročitala priču "Juha od bundeve" autorice Helen Cooper, a nakon toga su svi zajedno od kolaž papira izrađivali lonac, kuhače i bundeve.

Silva I Predškolci 44

U ovome tjednu vodički predškolci imaju namjeru naučiti što više o Faustu Vrančiću. U petak će oni "skoknuti" do Prvić Luke i muzeja posvećenog slavnom izumitelju. Tamo će pogledati film o Faustu i vidjeti puno maketa njegovih izuma. Da bi što spremniji otišli na sat znanosti u prvićki muzej, teta Silva Birin je danas dovela grupu predškolaca u vodičku knjižnicu kako bi poslušali priču Zdenke Bilušić o genijalcu Faustu Vrančiću. Priču im je pročitala knjižničarka Blanka Valinčić. Nakon druženja na Dječjem odjelu, dječica su se popela do multimedijalne dvorane kako bi pogledala izložbu radova polaznika kreativnih radionica Likovne udruge "More".

Desto I Dica 2.10.2023. 30

Danas je u Gradskoj knjižnici Vodice gradonačelnik Ante Cukrov održao prijem za roditelje i djecu koja su rođena zadnjih mjeseci. Zanimljiv je omjer djevojčica i dječaka rođenih u tom periodu. Ovog puta dječaci su brojčano "nadjačali" djevojčice. Bilo ih je čak dvadeset. Više nego duplo više od djevojčica kojih je bilo devet. Prisutne su osim gradonačelnika Cukrova pozdravili i koordinator ovih događanja Luka Lipić i ravnateljica knjižnice Sanja Radin-Mačukat. Svi su izrekli zadovoljstvo brojem novorođene djece. Istakli su i značaj slušanja priča od najranije dobi. Stoga su dječica, osim novčane potpore koja je uplaćena na račune njihovih roditelja, dobila i besplatni upis u knjižnicu, slikovnicu i brošuru "Čitajmo zajedno", u kojoj je podrobno opisano zašto djetetu čitati naglas, kada i koliko dugo čitati te što i kako mu čitati. Za nekoliko mjeseci bit će novo ovakvo okupljanje. Bilo bi lijepo kada bi brojka 29, a toliko je dječice bilo danas, bila nadmašena. 🙂

Anketa

Koliko knjiga (prosječno) pročitate u jednoj godini?
  • Više od 50 knjiga
    21.67%
  • 20 do 50 knjiga
    30%
  • 10 do 20 knjiga
    18.33%
  • 1 do 10 knjiga
    21.67%
  • ne čitam
    8.33%

Foto

Video

Facebook