Završila je naša ovoljetna radionica 3-D printanja. Zahvaljujemo curama i dečkima na sudjelovanju, a još jednom pohvaljujemo našeg volontera Jakova Minčića koji je vodio ovu radionicu. Cure i dečki su uz njegovu pomoć naučili puno o programiranju i korištenju 3-D printera.

Do prije nekoliko godina, dr. Anna Mladenovics bila je konzularna predstavnica Republike Mađarske u Hrvatskoj. U toj ulozi redovito se odazivala na poziv iz Gradske knjižnice Vodice da prisustvuje otvaranjima izložbi njenih mladih sunarodnjaka koji sudjeluju u radu Likovne kolonije Charlotte Lavande. Trinaest godina organiziraju je sestre Faltis, Alexandra i Roberta, zaljubljenice u ovaj dio raja na Zemlji. Što Prvić Luka, koju su odabrale za mjesto u kojem pune baterije, svakako jest. Luka je i velika inspiracija mladim mađarskim umjetnicima. Pod mentorstvom uglednih likovnih pedagoga i profesora , oni ljepote Prvića i našeg mora „unose“ u svoje umjetničke kreacije, a onda ih već spomenutih trinaest godina izlažu u vodičkoj knjižnici.

Rezultat je to poznanstva Sanje Radin-Mačukat sa sestrama Faltis. U donedavnoj ravnateljici knjižnice imale su veliku podršku. Imaju je i u Martini Tabula. Sanjinoj nasljednici. U cijelu priču uključili su se i gradonačelnik Vodica Ante Cukrov i direktorica Turističke zajednice Anita Franin. Uz njihovu potporu, a na inicijativu dr. Anne Mladenovics, koja je u međuvremenu postala ravnateljica Instituta Liszt Mađarskog kulturnog centra u Hrvatskoj, od prošle godine likovnom programu ove mađarske priče dodan je i glazbeni. Otvaranje izložbi preraslo je u Mađarski dan u Vodicama. Osim izložbe mladih likovnih umjetnika u vodičkoj knjižnici, održava se i koncert ponajboljih mađarskih glazbenika u Đardinu. Ove godine odabir je pao na Cimbaliband. Sinoćnji nastup u Vodicama bilo je njihovo prvo gostovanje u Hrvatskoj. Posjetitelji njihova koncerta u Đardinu svjedočili su sjajnom nastupu vrhunskih glazbenika.

Prije koncerta, sudjelovali su i u otvorenju izložbe u knjižnici. Nije im bilo jednostavno pjevati (i svirati) jer je u prepunoj multimedijalnoj dvorani bilo izuzetno vruće. Ipak, ni to ih nije omelo da svojom glazbom otvorenje izložbe učine još ljepšim. Srca prisutnih posebno su razgalili mladi zagrebačko-vodički glazbenici Klara, Ivan i Dominik Tomić. Osim nekoliko hrvatskih pjesama, izveli su i jednu na mađarskom jeziku. Pri tome su im se pridružili i članovi Cimbalibanda. U njihovom pjevanju uživaju i posjetitelji ljetnih misa u crkvi Sv. Križa na Starom groblju (pored Punte). Sjajni mladi ljudi. Odlični učenici i studenti. A skromnost je ono što ih posebno krasi. Vodička knjižnica nalazi se na njihovoj ruti od kuće do plaže. Svakodnevno je barem nakratko posjete. Baš su nam dragi gosti. I puno više od toga.

Uvertira u otvorenje izložbe i koncert u Đartinu odigrala se na Odjelu za mlade vodičke knjižnice. Na radionici kaligrafije, koju su održali profesori Boglárka Nagy i David Quay, sudjelovalo je desetak osoba. Među njima i Manuela Srdarev, predsjednica Likovne udruge More. Iako je pritisnuta brojnim obavezama, priliku da sudjeluje u ovoj radionici nikako nije htjela propustiti. I, bila je u pravu. Od majstora kaligrafije kao što su Boglárka Nagy i David Quay, ima se što naučiti.

I, tako je prošao drugi po redu Mađarski dan u Vodicama. Ponajviše zaslugom rasplesane ravnateljice (u Đardinu) Instituta Liszt dr. Anne Mladenovics, mađarska kultura je još jednom predstavljena na najljepši mogući način.

Vidimo se i dogodine.

U nastavku pogledajte što je na radionici kaligrafije i otvorenju izložbe svojim fotoaparatom zabilježila volonterka vodičke knjižnice Sandra Prlinčević.

Prije neku večer, u đardinu se odigrala predstava Vremenaste igre nastala prema meteoslikovnicama Zorana Vakule. Ma kakva predstava! I Kapljičasta, i Munjasta, i Oblačasta, Pahuljasta, Sunčasta i Vjetropirasta – sve na pozornici. A djece kao u priči. Đardin pun i prepun.

A prije same predstave, Vakula je najavio ovaj događaj na svojoj mreži i sklepao pjesmu:

Meteoslikovnice
stigle i u Vodice
u obliku predstave
za razigrane glave
- večeras u đardinu
djeci bude milinu...
Okupi se okupana ekipo
- "Vremenaste igre" u osam i po!

Predivno je bilo slušati predstavu i gledati našu dječicu koja su zajedno s glumcima stvarala pjesmicu o našem mjestu. Uz pratnju gitare, pjevalo i staro i mlado:

Nikad neću zaboraviti

Vodice,

Volim Vodice,

More i ptice.

Zaista večer za djecu i poziv na čitanje.

A tek sinoć. Još jedna književna poslastica. Pripovjedačica Sabina iz Ogulina, odvela nas u Priče iz davnine, Ivane Brlić Mažuranić. Priča o prijateljstvu diva Regoča i malene vile Kosjenke, priča o ljubavi koja pobjeđuje sve prepreke i sve nedaće.

Dođimo i večeras u đardin, poslušajmo bajkopričalicu Sabinu, poslušajmo Ivaninu priču Sunce Djever i Neva Nevičica, bajku za velike i male. Jer, sve Ivanine priče se mogu primijeniti na sve ljude bez obzira na vrijeme i mjesto u kojem živimo.

A slijedeći tjedan dođite u knjižnicu, čitajte, nađite se u bezbroj svjetova, kroz bezbroj likova, zajedno i vi u njima i s njima. Poslušajte i pročitajte.

Sedamdeset godina gospodin Pero Antičević druži se s ljekovitim biljem. Od svoje pete godine. Znanje je stjecao uz majku koja je bila vrsna travarka. Bilo je to u rodnoj Bosni. Danas gospodin Antičević živi u Kninu. Od rata.

Svoje veliko znanje o ljekovitom bilju gospodin Antičević pretočio je u knjigu. Jučer ju je predstavio u vodičkoj knjižnici. Osim o bilju, pričao je i o pčelarstvu i o svom nadaleko poznatom zelenom medu.

Sve više temperature nagovještaj su dolaska velikog broja ljudi u mjesta poput Vodica, ali i vrlo izgledne sezone požara. A za nju se valja dobro pripremiti. I to ne samo nabavom protupožarnih vozila i kanadera nego i redovitom edukacijom svih koji su uključeni u sustav civilne zaštite. Stoga je Gradsko društvo Crvenog križa Vodica organiziralo edukaciju iz prve pomoći za svoje volontere i članove vodičkog Dobrovoljnog vatrogasnog društva. Edukacija je održana u vodičkoj knjižnici, a vodila ju je liječnica Vanja Letica, dugogodišnja profesorica šibenske Medicinske škole i redovita suradnica našeg Crvenog križa u tečajevima osposobljavanja mladih spasioca na plaži (uskoro će početi tečaj za novih dvadesetak mladih spasioca).

Nastavlja se dobra praksa darivanja novorođene djece u Vodicama. Jednokratna novčana pomoć mladim obiteljima, članstvo u knjižnici, slikovnica o Pinu i brošura o važnosti slušanja priča u najmanjoj dobi. Sve to pripalo je najmlađim stanovnicima Grada Vodica. U današnjem slučaju bilo ih je dvadeset i šestero. Četrnaest curica i dvanaest dječaka. Ugostili ih u vodičkoj knjižnici gradonačelnik Ante Marko Cukrov, ravnateljica Knjižnice Martina Tabula i koordinator ovih događaja Luka Lipić. Uz zadovoljstvo brojem novorođene djece, iskazana je i dobra volja i namjera da se novčana sredstva kontinuirano povećavaju. Tako i treba. U djecu valja ulagati. Na sve moguće načine.

Jučer je u Gradskoj knjižnici Vodice održano predstavljanje romana “Putnice” Mirne Andrijašević, umirovljene sveučilišne profesorice. Autorica je profesionalno bila vezana uz Kineziološki fakultet, sport i rekreaciju. Uspješno se bavila gimnastikom i atletikom, a u nekim disciplinama bila je i hrvatska prvakinja. Profesorica Andrijašević autorica je i nekoliko stručnih knjiga iz područja kineziologije.

Odlaskom u mirovinu osjetila je potrebu napisati nešto sasvim drugačije. Odlučila je prepričati zgode šest žena s njihovih putovanja u Grčku i Italiju. Šest putnica, koje su stvarne osobe, izmijenjenih imena, suočava se na tim putovanjima s raznim izazovima. One su u godinama kada u njihovim životima dolazi do određenih promjena. Fizioloških i psiholoških. Mjesta koja posjećuju u njima potiču inspiraciju, optimizam i kreativnost, a i nadahnuće za mudro rješavanje osobnih problema.

Svoj prvi roman gospođa Andrijašević predstavila je kroz razgovor s Martinom Tabula, ravnateljicom vodičke knjižnice, i Zdravkom Vampovcem, urednikom i izdavačem “Putnica”. Roman  obiluje lijepim opisima svih lokacija koje putnice posjećuju, stoga se naziva i putopisnim. Autorica vjeruje da će oni koji posegnu za ovom knjigom uživati, putujući zajedno s putnicama na zanimljiva i prelijepa mjesta, na izvor klasične umjetnosti i povijesti. Mnoge će knjiga motivirati da se i sami otisnu na putovanja.

Mirna Andrijašević piše novi roman. O njemu ćemo drugom zgodom. Ono što pouzdano znamo, i njega će objaviti u suradnji s gospodinom Zdravkom Vampovcem.

Roman “Putnice” možete potražiti na policama Gradske knjižnice Vodice. 

Jučer je u Gradskoj knjižnici Vodice održan još jedan Znanstveni kolokvij o književnom stvaralaštvu Ive Brešana, četvrti po redu. I ovog puta, značajnu ulogu u pripremi kolokvija imali su sveučilišni profesori zadarskog Filozofskog fakulteta. Ponajveću profesor Mate Penava, koji je bio i moderator jučerašnjeg skupa u multimedijalnoj dvorani vodičke knjižnice.

Nakon pozdravnih riječi od strane domaćina, gradonačelnika Vodica Ante Cukrova i ravnateljice Knjižnice Martine Tabula, uslijedila su četiri predavanja.

O Brešanovom doprinosu igranom filmu govorio je dr. sc. Nikica Gilić, profesor s Odsjeka za komparativnu književnost zagrebačkog Filozofskog fakulteta i Akademije dramske umjetnosti, a ujedno i jedan od najcjenjenijih hrvatskih filmskih kritičara.

Zatim je uslijedilo predavanje o Brešanovoj univerzaliziranoj zavičajnosti  profesora emeritusa Jure Zovka. Nekoć najmlađi doktor filozofije u Europi, nakon dugogodišnje profesure na Filozofskom fakultetu u Zadru, trenutno predaje na kineskom Shaanxi Normal University Xi”anu.

U trećem predavanju posjetitelji su slušali o odnosu individualne i javne istine. O tome je pričao profesor Marko Vučetić, izv.prof. dr.sc. s Odsjeka za filozofiju zadarskog Filozofskog fakulteta.

S istog Odsjeka dolazi i Josip Ćapin, asistent, koji je govorio o politici povijesti i povijesnom revizionizmu u Brešanovom romanu “Pukotine”.

Nakon plenarne rasprave i zatvaranja IV. znanstvenog kolokvija, prisutnima se obratila i Sanja Radin-Mačukat, nedavno umirovljena ravnateljica vodičke knjižnice. Ona je iskazala svoje zadovoljstvo time što je znanstveni kolokvij postao tradicionalan, a poželjela je i da se poradi na Zborniku koji bi objedinio sva dosadašnja predavanja.

Kolokvij je i ove godine organiziran uz potporu Grada Vodica, vodičkog Centra za umjetnost i kulturu, Turističke zajednice Grada Vodica, Šibensko-kninske županije i Ministarstva kulture i medija.

Veseli što su i ovom zgodom Kolokviju prisustvovali neki od dobrih prijatelja profesora Ive Brešana, rođenog 27. svibnja 1936. godine u Vodicama. To su Slobodan Mačukat, Vilijam Lakić i Pave Roca. Njihova  pojava daje ovom skupu u “staroj” školi jednu  posebnu draž. 

Prije dvadesetak godina Vodice su dobile nagradu za najuređenije mjesto u Hrvatskoj. Na čelu resora koji je nagradu dodjeljivao bio je  Božo Kovačević. Tadašnji ministar zaštite okoliša i prostornog uređenja. Jučer je gospodin Kovačević u Vodice došao u drugoj ulozi. Istaknuti vanjskopolitički komentator i analitičar međunarodnih odnosa te  jedan od osnivača HSLS-a, došao je u vodičku knjižnicu kako bi predstavio svoju knjigu Izvanredno stanje”. U njoj je progovorio o utjecaju epidemija i pandemija na ljudski život, duhu kapitalizma, Jurju Križaniću i panslavizmu, ratovima u Ukrajini i na Bliskom istoku. U predstavljanju knjige pomagao mu je gospodin Kruno Zakarija, urednik hrvatskog izdanja (paralelno je izdana i u Srbiji). Užitak je slušatii gospodina Kovačevića. I kad gostuje u nekoj od televizijskih emisija, a i ovako uživo. To je istinska privilegija. Iz njega progovaraju veliko znanje o onome o čemu priča i dugogodišnje političko iskustvo. U periodu od 2003. do 2008. bio je i hrvatski veleposlanik u Moskvi.

I Božo Kovačić i izdavač i predstavljač njegove knjige Kruno Zakarija studirali su filozofiju. Tako su upoznali i Vodičanina Vinka Grgureva. To je i razlog što su prije jučerašnjeg dolaska u knjižnicu bili gosti obitelji Grgurev (Vilme, Bore i Vinka). Njihov boravak u Vodicama to je učinilo posebno lijepim, a ugodno ih je iznenadio i poklon koji je gospodinu Kovačeviću uručio gradonačelnik Ante Cukrov. Godi i domaćinima kad od strane gostiju čuju riječi iskrene zahvale na gostoprimstvu kakvo se ne sreće baš na svakom koraku.

U najbližem susjedstvu vodičke knjižnice nalazi se kuća obitelji Sladoljev. U njoj svoje ljetnje mjesece provodi gospodin Vladimir. Inženjerov sin. Tako su zvali njegova oca. Pa po tome i tu kuću zovu “Inženjerovom”. Jučer nam je gospodin Kruno rekao riječ-dvije o svojoj povezanosti s obitelji Sladoljev. A ona nije beznačajna. On i Vladimir su bratići. Njihove majke su sestre. To je zasigurno razlog više da i gospodinu Zakariji jučerašnji boravak u Vladimirovim Vodicama, u neposrednoj blizini balkona na kojem ljeti uživaju u druženjima i kasnonoćnim razgovorima, ostane posebno upamtljiv.

Gospodinu Vladi i njegovoj supruzi Tatjani šaljemo morski pozdrav iz VD-a. Klupa na rivi pred starom školom (i Inženjerovom kućom) ih željno čeka...

Tempera nije samo likovna tehnika. Tempera je u šibenskom slučaju i ime udruge koja okuplja zaljubljenice u likovno stvaralaštvo. Njih petnaestak.

Prije tri godine, u “koronarno” doba, jedna od “temperašica”, Dolores Bujas, imala je samostalnu izložbu u Vodicama. U knjižnici.  Prije nekoliko mjeseci šibenske su likovnjakinje  vodičkim prvašima pokazale kako Japanci pripovijedaju priče. Opet u knjižnici. A, bile su tamo i prije dva tjedna na radionici oblikovanja gline. Vole one doći u Vodice.

Došle su i večeras. Preselile one svoju skupnu izložbu iz šibenske u vodičku knjižnicu. U ime domaćina pozdravili su ih Martina Tabula i Ante Cukrov. Ravnateljica knjižnice i gradonačelnik. Na svoj način pozdravio ih je i maestro Damir Fržop. Prebirući po crno-bijelim tipkama klavijatura.

Naše drage Šibenke došle su nam u goste s izložbom “Žena”.

U katalogu kojeg su imale na šibenskoj izložbi, profesorica Zdenka Bilušić između ostalog je napisala i ovo:“Žena se kroz posljednje stoljeće emancipirala i izborila za svoja prava, pa tako i za izražavanje svoga doživljaja sebe same... Mali prostor koji su kao udruga dobile od Grada uvijek je pun smijeha, boje i veselja, prkoseći turobnim šibenskim zimama i, u novije vrijeme sveprisutnim, uniformiranim suvenirnicama... Bez velikih pretenzija, s naglaskom na amaterizmu, slikaju ove gospođe s veseljem, oslikavajući svoje dane, svoja proljeća, ljeta, jeseni i zime, svoje domove i domove svojih prijatelja. Jer, lijepo je pokloniti nešto svoje, osobno, a one daruju prije svega radost druženja...”.

Lijepo rečeno. Ako su vas ove riječi profesorice Bilušić barem malo zaintrigirale, dođite do knjižnice i pogledajte uživo radove naših dragih prijateljica iz Šibenika. Njihova izložba trajat će do sredine lipnja.