Kaže Dina da s Vodicama sve počinje i da u njima sve završava. Mislim na Dinu Stanišić. Zagrepčanku. Koja obožava ovo naše Selo. I još puno više njegove ljude. Pa ne čudi da i oni vole nju.
Tko god je bio na jučerašnjem predstavljanju njene „Mule“, knjige u kojoj je opisala svoje bitke s ovisnošću i karcinomom, zna o čemu govorim (pišem). Ušetala se sinoć u vodičku knjižnicu jedna posebno pozitivna energija. Sa sobom su je donosili svi koji su ulazili kroz vrata Stare škole. Dina ih „zarazila“. Pozitivom. Koja joj je bila veliki saveznik u (pre)teškim životnim trenucima. Bez nje ne bi uspjela. Izboriti se. Za život. Pa je ona sad njen moto. Pozitiva. Samo pozitiva.
Nije jednostavno staviti na papir svoju životnu priču. Potrebno je puno hrabrosti da biste drugima pričali o pojedinostima iz vlastitog života za koje biste najradije da o njima nitko ništa ne zna. To se posebno odnosi na dio života, dugački dio života, u kojem je vodila borbu s ovisnošću. Kad je u svojoj glavi razriješila da to želi učiniti, Dina se uhvatila pisanja i tako je nastala knjiga koju je prvo predstavila u rodnom Zagrebu, u knjižnici „Bogdana Ogrizovića“, a jučer i u svojim Vodicama. Na vodičko predstavljanje došlo je baš puno ljudi, sve redom njenih dragih osoba. Naravno da su tu bili i njeni najbliži. Sin Franko, sestra Nika i mama Đurđa. Mama je izgledala posebno sretno. Zna ona dobro što je sve Dina proživjela. Da bi preživjela. I da bi sada, kada je „iza nje“ pakao kroz koji je prošla, svojim iskustvom pretočenim u knjigu, mogla i drugima biti svijetli primjer kako ni jedna bitka ne mora biti izgubljena.
Na jučerašnje predstavljanje knjige sa Dinom je došao i njen nakladnik Denis Jurečić, a o knjizi je sa njom razgovarala ravnateljica vodičke knjižnice Martina Tabula.
Jutros je u knjižnicu došlo nekoliko osoba kojima završava ljetovanje. Došli su se pozdraviti jer sutra moraju natrag. Sandra se vraća u Beograd, Ivana i njene dvije krasne cure u Zagreb,… I sve su tužne. Ima nešto u tim Vodicama. Pa ih zato obožavaju i gospođa Đurđa i njene cure Nika i Dina. Desetljećima traje njihova „ovisnost“ o našem Selu. A, ovisnik o Vodicama je i mladi Talijan Stefano Bianchi. Tek mu je dvadeset i jedna. Iako voli i svoje Udine, jedva dočeka ferije da može doći u obiteljsku kuću smještenu tik uz magistralu. Pored novog rotora. Prvi susjedi su im Roce. Arelištovi. Među njima i prijatelj Ante. Zajedno dijele ljubav prema fotografiji. Spominjem Stefana jer je on svojim fotoaparatom popratio predstavljanje Dinine knjige. Pogledajte ih dobro. Možda ćete preko njih i vi osjetiti barem tračak pozitivne energije koja je sinoć ovladala Starom školom.
Dina, sretno!