Novosti

IMG 0761

Jučer su u Šibeniku i Vodicama održane uspješne akcije uzimanja uzoraka krvi za tipizaciju krvotvornih matičnih stanica. Zahvaljujemo djelatnicama Zaklade Ana Rukavina koje su ih odradile, a sigurni smo i da su oni koji su im pružali potporu u organizaciji ponosni na svoj doprinos. To su Gradsko društvo Crvenog križa, Klub DDK Vodice i Klub darivatelja krvi Čista Velika. Čestitke svima! Ravnateljica vodičkog Crvenog križa Marijana Biluš donijela nam je jutros informativne letke Zaklade Ana Rukavina i edukativnu slikovnicu o djevojčici Tonki koja je pobijedila zločesti tumor. Autor teksta je Leonardo Baksa Čeči, a njegovu priču ilustrirala je Branka Hollingsworth Nara. Zahvaljujemo vrijednim ljudima iz Zaklade Ana Rukavina na ovom daru i želimo im puno uspjeha u njihovom daljnjem radu.

IMG 0734

“Prehranom i sportom do zdravije i bolje verzije sebe” naziv je predavanja kojeg su sinoć u Gradskoj knjižnici Vodice održale farmaceutkinje Martina Silov i Sanja Radas. Njime su obilježile 60 godina od osnivanja Zdravstvene ustanove Ljekarna Šibenik.

Martina Silov je uvodno rekla nekoliko riječi i o povijesti ljekarničke službe u Vodicama. Neizostavan je u toj priči Kjazim Baktijarević kojeg su Vodičani zvali Časo. U njegovo vrijeme ljekarna je bila smještena u zgradi današnje gradske uprave, u prostoru u kojem je Mala vijećnica. Sedamdesete godine ljekarna seli u zgradu Ambulante. Velike zasluge za dovršenje ljekarne imao je Vodičanin Ante Španja koji je živio u Americi. Životna tragedija, smrt sina Teodora, ponukala ga je da financijski pomogne njen dovršetak. Nakon gospodina Čase, u ljekarni su radile magistra Ana Aždajić, Nada Perković, Danica Šimpraga, gospođa Dijana i Zorica Mihić. Nešto kasnije i Jasna Juričev. Računovodstveno-administrativne poslove obavljali su Ljubo Vučak i Branko Juričev, a o čistoći ljekarne brinula je gospođa Anka Đukić. Ove podatke Martina je saznala od gospodina Ljube Sladoljeva i iz zapisa o zdravstvu u Vodicama kojeg je za svog života vrijedno prikupila gospođa Seka Nada Taradžić. Kroz godinu-dvije, njeni zapisi će biti objavljeni i u knjizi.

Osim o povijesti ljekarništva u Vodicama, Martina je prisutnima u multimedijalnoj dvorani pričala i o prehrani. O štetnim prehrambenim proizvodima i lošim navikama. Poput prejedanja. A umjerenost je, kao i u svemu ostalome u životu, izuzetno bitna i kod konzumiranja hrane.

I Martina i Sanja su aktivne sportašice. Obje se bave trčanjem. O tome, kao i o dobrobiti bavljenja bilo kojim sportom, govorila je u svom izlaganju Sanja. Na vlastitom primjeru pokazala je kako nije jednostavno odlučiti se, u trenucima kada ste umorni, između sjedenja na kauču i trčanja, odabrati ovo drugo. Puno energije je Martina uložila nagovarajući Sanju da počne trčati. Sanja je uvijek iznalazila nekakav razlog da to ne učini. Kao i većina drugih. Velika većina.  A, onda ju je u jednom trenutku poslušala. I krenula. A, kad je krenula, povratka više nije bilo. Jer, trčanje je toliko zavoljela da sad više ne može zamisliti svoj život bez trčanja. Pa se trudi “uvući” u njega i druge.

U međuvremenu su i Martina i Sanja istrčale i nekoliko maratona i polumaratona. Po uzoru na jednog od prisutnih na sinoćnjem predavanju. Krstu Latina. Kresu. Koji se okušao i u ultramaratonima. I njemu je dugo trebalo da uđe u svijet trčanja. Nije bilo jednostavno nakon dugogodišnjeg bavljenja konobarstvom (i svih nezdravih situacija koje ono zna donijeti) prešaltati se u sportske vode. A, danas je Kreso sinonim za trčanje (na duge staze) u Vodicama.

Za uspomenu na Sanjino i Martinino predavanje, kojim je obilježeno 60 godina od osnivanja ZU Ljekarna Šibenik, svi posjetitelji su dobili lijepe poklone. A, zasigurno su s predavanja otišli i barem malo odlučniji i motiviraniji da svoj život usmjere u zdravije vode. S tim u vezi, Martini i Sanji, zaposlenicama vodičke ispostave Ljekarne Šibenik, zahvaljujemo i ocjenjujemo njihovo predavanje čistom peticom.  

IMG 0303

Kad je imao 7-8 godina, Josip Bašić se znao iskradati iz kuće u šibenskoj Crnici, a da to doma nitko ne primijeti, kako bi iz prikrajka pratio što njegov deset godina stariji brat radi navečer sa svojim društvom.  A brat je volio pjevati. Zajedno sa prijateljima. Pa bi oni dolazili pod prozore cura koje su im se sviđale i u trubadurskom stilu im zapjevali. Simpatično je bilo to društvo i najvećem meštru od riječi i nota. Arsenu. Volio ih je slušati.  

Uživao je tako mali Josip početkom pedesetih pratiti po šibenskim kalama društvo svog starijeg brata. Brata koji se nešto kasnije skrasio u dalekoj Australiji. A, kad je postao puno stariji, mislim na Josipa, u danima kad je otišao u mirovinu, vratio se on svojoj velikoj ljubavi. Glazbi. Pisanju stihova i glazbi. Pa je tako jednu od pjesama posvetio svom bratu i njegovim prijateljima, šibenskim trubadurima. Njome gospodin Bašić često završava svoje koncerte. Tako je bilo i na sinoćnjem  u vodičkoj knjižnici. Nastupao je on tamo i prije. U nekoliko navrata. Na druženjima pjesnika koje bi okupio njegov dobar prijatelj Igor Lokas. Pjesničke duše, Igorova i Josipova, jednostavno pronalaze zajednički jezik.

Sinoć je u knjižnici imao samostalni koncert. Nazvao ga je “Arsenovim koracima”.

Osim o bratu, pjesme gospodina Josipa govore i o još nekim njegovim bliskim (najbliskijim)  osobama. O sinu i supruzi. Dok pjeva o njima, teku mu suze. Pogotovo kad pjeva o sinu. Koji je premlad otišao s ovog svijeta.

Nakon djetinjstva u Šibeniku, mladosti u Rijeci i kasnijeg života u Njemačkoj, skrasio se u Srimi. Iako je prije tri mjeseca napunio osamdeset i jednu,  nikad ne miruje. Ako ne piše pjesme ili sklada, onda radi nešto po kući ili u vrtu. I puno šeta. Svakodnevno. Od Srime do stare škole na vodičkoj rivi. Sinoć je u toj staroj školi otpjevao sedamnaest svojih skladbi. Uz asistenciju ton majstora Tomislava Šimića (i on je kantautor). Kako sam već na početku napisao, koncert je završio pjesmom o trubadurima i Šibeniku. Tu pjesmu puno voli i najveći promicatelj poezije na ovim prostorima. Antonio Lučić, autor emisije “Ritam srca”. Pjesma je zbilja jako lijepa.

Ima nešto u tom gradu.

Koji inspirira.

Šibenik je to. 

IMG 0299

IMG 0286

Jutros smo "dinosaurasto" druženje imali s malenima iz Dječjeg vrtića "Tamaris" i njihovim odgajateljicama Vesnom i Iris. Nakon knjižnice djeca su se zaputila i u knjižaru. Tete Vesna i Iris pokušat će im objasniti koje su razlike između knjižnice i knjižara. I stariji se često zabune kad su ta dva pojma u pitanju. 🙂

 

IMG 0187

IMG 0060

Stoljeće i pol prošlo je otkako se rodila naša najpoznatija Ivana. Ivana Brlić-Mažuranić.  A toj Ivani sjajno je išlo smišljanje i pripovijedanje priča. Pa ih je ona sve lijepo stavila na papir. Među ostalima, napisala je i priču o Regoču. Vole je slušati i stari i mladi. Pa i djeca. Primjerice, vodički trećaši. Potegnuli oni danas iz Škrivanele do stare škole. Došlo njih šezdeset i šestero kako bi u knjižnici poslušali priču o prijateljstvu lijepe vile Kosjenke i dobrog diva Regoča. Priču im je prepričala Martina. Prvo im je pričala, a onda ih je malo propitkivala. Da provjeri jesu li bili pažljivi slušači. Ispalo je da jesu. A, malo pažljiviji od ostalih bio je Ive Sladoljev. On je znao i odgovor na pitanje “što je gumno?”. A, zna Ive i gdje se nalazilo vodičko gumno. Ili guvno, kako bi rekli stariji Vodičani. Pa je za nagradu dobio lijepu platnenu vrećicu i jednu knjigu.

Prije dolaska trećaša u knjižnicu, gledalo se u nebo (malo i u mobitele). Bilo je upitno hoće li ih kiša omesti u dolasku. Nebo se smilovalo pa su djeca mogla krenuti pješice put knjižnice. Tako je jedna njihova mala životna priča lijepo završila. Baš kao da je u nju Ivana Brlić, rođena Mažuranić, barem malo umiješala svoje prste. 

IMG 0181

 

20240424 104834  Kopija

Gradska knjižnica Vodice uključila se u ovogodišnje obilježavanje Noći knjige s  nekoliko programa za djecu i dva zanimljiva predavanja za ljubitelje glagoljaškog pisma.

Prvog je održala mag. archeol. Diana Čorić. Ona je prisutnima u multimedijalnoj dvorani pričala o ranom utjecaju bizantske kulture među Hrvatima, o čemu svjedoče glagoljski spomenici iz Dalmacije koji govore u prilog širenju glagoljice južnim putem iz makedonskog kulturnog kruga.

O širenju glagoljice sjevernim putem, pod utjecajem karolinške kulture, svjedoče Zalavarski ulomci koji potvrđuju upotrebu glagoljice u Panoniji krajem 9. stoljeća.

Ta dva pravca širenja na tragu su razmatranja splitskih sinodalnih spisa iz 925. g. te nekih drugih dokumenata koja su dovela do zaključaka da su Dalmacija, kao i neki dijelovi Slavonije, prostori u kojima se glagoljska pismenost najranije pojavila. Pojava glagoljske pismenosti u Istri i na Kvarneru nešto je kasnija i dobro je rasvijetljena.

Drugo predavanje održao je prof. dr. sc. Kristijan Juran.  On je govorio o kurzivnoj glagoljici, osvrnuvši se pri tome na pisanu glagoljsku građu šibenskog područja,  tj. Šibenske biskupije u razdoblju od 16. do 18. stoljeća. Riječ je o rukopisnoj ostavštini svećenika glagoljaša koji su djelovali u župama Šibenske biskupije. U toj ostavštini prevladavaju upisi u matične knjige krštenih, vjenčanih i umrlih, od kojih su mnogi objavljeni u knjigama što ih je posljednjih desetljeća publicirao Državni arhiv u Šibeniku. Profesor je u sklopu svog rada izdvojio i jedan novopronađeni spis, a riječ je o sporu koji se odnosi na vodičkog župnika Bartola Juričevića iz prve polovine 17. stoljeća.

Spomenute publikacije šibenskog Državnog arhiva od jučer se nalaze i u fondu vodičke knjižnice. U ime ravnateljice Državnog arhiva u Šibeniku, gospođe Nataše Mučalo, ravnateljici Gradske knjižnice Vodice Martini Tabula uručio ih je profesor Juran. Iz knjižnice se iskreno zahvaljuju na vrijednom daru, a zahvale upućuju i na adrese sinoćnjih predavača, vodičke arheologinje Diane Čorić i murtersko-zadarskog profesora Kristijana Jurana.  IMG 0015

IMG 0007

U skladu s temom ovogodišnje Noći knjige, održali smo "dinosaurastu" pričaonicu. Čitale su se priče i pjesmice o dinosaurima, a nakon toga, po dobrom običaju, maleni slušači priča pokazali su kako im je likovno izražavanje nešto jako blisko.

IMG 9924

Početkom devedesetih profesor povijesti i povijesti umjetnosti Zvonko Madunić nakratko je predavao u vodičkoj osnovnoj školi. Odnedavno je u mirovini. Prethodno je najveći dio svog radnog vijeka odradio u osnovnoj školi na šibenskim Vidicima.

Nije se bavio samo predavanjem povijesti. Učenike je uvodio i u svijet filma. Dokumentarnog filma. A sve sa ciljem promoviranja naše kulturne baštine.

Jučer se profesor Madunić zakratko vratio u Vodice kako bi predstavio svoj književni opus. Ovog puta to nije bilo u novoj školi, u kojoj je nekoć predavao, nego u staroj. Na rivi. U vodičkoj knjižnici. Predstavio je profesor svoje romane u kojima najčešće obrađuje neke događaje iz ratova. Drugog svjetskog i Domovinskog. I u kojima se prisjeća stradalih. Među ostalima i vodičkih branitelja Miše Ivasa, Željka Grbelje-Điđija i Marinka Karduma. O njima piše u knjizi “Šibenski bedž”.

Sve knjige profesora Madunića, oca pet kćeri, osebujnog romanopisca, uspješnog poljoprivrednika, patriote i borca za pravdu, možete potražiti na policama Gradske knjižnice Vodice.

IMG 9942

Poštovani, ispred knjižnice smo izložili rabljene knjige. Možete ih razgledati, a ako vam se neke svide, možete ih uzeti i zauzvrat priložiti donaciju vodičkom Gradskom društvu Crvenog križa. Knjige će biti izložene do 13 sati. Hvala unaprijed!

Anketa

Koliko knjiga (prosječno) pročitate u jednoj godini?
  • Više od 50 knjiga
    21.54%
  • 20 do 50 knjiga
    29.23%
  • 10 do 20 knjiga
    18.46%
  • 1 do 10 knjiga
    23.08%
  • ne čitam
    7.69%

Foto

Video

Facebook