U katalogu za skupnu izložbu povodom Svjetskog dana voda predsjednica Likovne udruge “More” Manuela Srdarev napisala je da “voda oblikuje krajolik, pruža osjećaj mira i spokoja, a pjesnike, filozofe i umjetnike neprestano inspirira”.
Izložba članova i polaznika likovnih radionica LU “More” otvorena je sinoć u Gradskoj knjižnici Vodice. Svome gradu, kojem je “voda podarila ime”, vodički likovnjaci tradicionalno poklanjaju izložbu kojom slave značaj vode. U svim njenim oblicima.
(Ruko)vodeći ljudi našeg mjesta rado se odazivaju na otvaranja ovih izložbi. I gradonačelnik Ante Cukrov i predsjednik Gradskog vijeća Marko Mačukat. Prepoznali su oni vrijedan i kvalitetan rad u udruzi. Pa se našim “morašima”, osim potporom unutar proračuna”, zahvaljuju i redovitim dolascima na izložbe. Što je pohvalno. A, i motivirajuće. Pogotovo za djecu i njihove mentorice Manuelu Lelu i Mariju Ivanda.
Nakon skupne izložbe u Vodicama, naši likovnjaci predstavit će se i šibenskoj publici. U knjižnici “Juraj Šižgorić” ugostit će ih prof. Zdenka Bilušić, neumorna promotorica likovne umjetnosti.
Za kraj, navest ćemo imena svih sudionika izložbe “Voda u svim svojim oblicima”. To su: Luka Baldić, Franka Roca, Rita Roca, Klara Bašić, Greta Bolanča, Jelena Buhić, Ena Cukrov, Lorna Cvjetković, Ranko Čoga, Luana Juričev, Josip Kralj, Barbara Krošelj, Ivan Kulaš, Cvita Marić, Karmen Marinčić, Petra Mihić, Marcela Miškić, Mia Škarić, Sara Topić, Frane Cukrov, Lara Karlo, Franka Marinčić, Mia Perković, Adriana Popović, Petra Paškov, Iva Josipović, Dora Barbarić, Antonio Barić, Vesna Fržop, Milena Grudić, Roko Ivanda, Marija Juričev-Barbin, Doris La Mazza, Vladimir Mihoković-Miha, Kseniya Noryk, Šime Pelajić-Brunac, Jerka Petrov, Ante Roca, Ivana Skroza, Neven Srdarev i Jadran Zelenčić.
Jadran je posljednji na spisku jer je tako odredila abeceda, ali njega valja posebno istaknuti zbog činjenice da svaki put kad LU “More” ima izložbu, on najmanje tri puta prevali put od Zadra do Vodica (i obratno). Kad je nedavno dolazio po svoju sliku s prethodne izložbe, pljusak i olujno jugo koje je tog dana okup(ir)alo Staru školu smočili su ga do kože. Mislite da je bio ljut zbog toga? Vjerujte, niti malo. To je tako kad živite umjetnost.

Dobroslav Rajić odavna se udomaćio u vodičkoj knjižnici.  Ponekad ga knjižničarke zovu i “broj 500”, jer pod tim rednim  brojem je upisan. Ipak, i pored toga dugo im je trebalo da saznaju za njegovu kreativnu stranu. Za svoju dušugospodin Rajić  slika, oblikuje od žice i naplavina, a najradije od svega izrađuje minijaturne makete brodova koristeći pri tome guščja i prepeličja jaja te ljuske od oraha. Jaja voli i ukrašavati. Na nagovor ekipe iz knjižnice prvo je o tome progovorio za Info Vodice, a od danas njegove uratke  možete vidjeti i uživo u Gradskoj knjižnici Vodice. Zahvaljujemo mu što je svojom izložbom obogatio kulturnu ponudu Vodica u ovo (pred)uskrsno vrijeme. Sutra će mu se izložbom “Voda u svim svojim oblicima” pridružiti i članovi i polaznici likovnih radionica LU “More”. Otvorenje njihove izložbe je u 19 i 30 h.

Klikom na poveznicu možete pročitati članak Lokalne akcijske grupe "More 249" o njihovoj Radionici ekološkog vrtlarenja i kompostiranja.

 https://lagmore249.hr/radionice-ekoloskog-vrtlarenja-i-kompostiranja/

Da nije odlučio studirati građevinu, Tino Kusanović je mogao biti i odličan učitelj (baš poput Blanke). Strpljiv je, smiren, a i sjajno čita priče. Vidi se da ima iskustva u tome. Iskustva sakupljenog kroz odgoj trojice sinova i kćeri Rite. Mi mu od srca zahvaljujemo što nam je, uz pomoć svoje mezimice Rite, a pročitavši djeci priču "Moj tata", pomogao da na današnjoj pričaonici kvalitetno obilježimo Dan očeva. Tino, HVALA!!!

Udaljenost između Starigrada na moru i onog koji se smjestio pored Koprivnice je 366 kilometara, a kažu da je potrebno odvoziti 259 minuta da biste autom stigli od jednog do drugog. Donedavno nisam ni znao za taj koprivnički. Mislio sam da u Hrvatskoj postoje samo Stari Grad na Hvaru i Starigrad koji živi svoj život podno Velebita. Za ovaj koprivnički saznao sam zbog gospođe Irene Kovačić. Koja u njemu živi.
Jučer smo je ugostili u našoj knjižnici kako bi vodičkoj publici predstavila svoju knjigu “Moj Put Camino”. O Putu sv. Jakova, hodočašću do Santiaga de Compostele, na koji je pošla 2019. godine.
U Vodice je došla u organizaciji hrvatske Bratovštine svetog Jakova, a okupljene u multimedijalnoj dvorani knjižnice uvodno je pozdravio koordinator šibenske dionice Camina Marko Juričev-Martinčev. Ukratko je predstavio gospođu Irenu, a onda je uslijedilo njeno zanimljivo predavanje, popraćeno brojnim fotografjama, i predstavljanje knjige koju je, po povratku s jednomjesečnog hodočašća, ispisala rukom na 300 stranica. Žuljeve na stopalima zamijenili su oni na ruci kojom je pisala svoju knjigu. Svoju prvu knjigu.
Njeno predavanje održano je u posebno ugodnoj i opuštenoj atmosferi. U kojoj su jednako uživali Irena i suprug Goran, koji je s njom doputovao u Vodice, kao i svi oni koji su došli slušati o njenom Camino iskustvu. Iskustvu kojeg Irena rado dijeli jer “navija” da se i drugi okuraže i odu na svoj Camino Put. Pišem Put s velikim početnim slovom jer ga i Irena tako piše. Ne bez razloga.
Nakon Vodica, danas je predstavljanje knjige bilo u Šibeniku, a nakon njega bračni par Kovačić dalmatinsku turneju nastavlja u Trogiru i Korčuli.
Za kraj, spomenut ćemo i to da je Irena inspirirala jednu svoju prijateljicu kantautoricu pa je njena hodočasnička priča dobila i uglazbljenu verziju.

Naši prijatelji Boro, Iris i Martina iz Centra za socijalnu inkluziju Šibenik poklonili su nam lijepe i vrijedne brošure o suhozidnoj gradnji koje su oni napravili uz pomoć djelatnika Muzeja Grada Šibenika. U više navrata sudjelovali su i u terenskoj nastavi gradnje i obnove bunja i suhozidova na našem području. U tome im je ponajviše pomogao žirjansko-šibenski muzealac i zaljubljenik u ovu tematiku, prof. dr. Jadran Kale. Zahvaljujemo Bori, Iris i Martini (i svima ostalima iz šibenske Inkluzije) na poklonu. Inače, njih troje i Ivona, koja danas nije došla s njima, nakon posjete knjižnici idu na svoje redovito vježbanje u jednu vodičku sportsko-rekreativnu ustanovu. Znaju naši prijatelji da je bavljenje sportom itekako važno. Stoga, podržavamo ih u tome. A, i u svim ostalim njihovim aktivnostima. Kojih nije malo.

Na jutrošnjoj sjednici Gradskog vijeća naša kolegica Martina Tabula imenovana je novom ravnateljicom vodičke knjižnice. Martina, čestitamo ti na tome! Sanja je s nama još tjedan dana pa se s njom još nećemo opraštati. Na ovoj fotografiji su njih dvije na druženju s učenicima šibenskog Centra za odgoj i obrazovanje "Šubićevac". Bilo je to samo jedno od brojnih zajedničkih lijepih iskustava.

Sinoć je u Gradskoj knjižnici Vodice arheologinja Diana Čorić održala predavanje pod nazivom “Nadgrobni spomenici u priobalju Ilirika”.

Opširnije:Diana Čorić održala predavanje o nadgrobnim spomenicima u priobalju Ilirika

Navečer volin popiti kafu. Nakon posla. Popija san je i sinoć. Oko deset uri. Navika san. Nekad to bude i u ponoć. A, onda san doma pogleda kraj jednog domaćeg filma. Dok san ga gleda uživa san u mendulama i orijima. Ostala šaka nakon događaja kojega smo imali u knjižnici. Pa san pokupija to šta je ostalo. Te mendule i orije čekićon je istuka Branko Rokanov. Baš zbog toga bile su mi posebno lipe. Donili su Branko i njegova dica u knjižnicu još puno toga. Za degustaciju. Nakon večeri koja je bila posvećena glavi kuće Rokanovih i njegovin devedeset godin (plus dvadesetak dan), njegovomu ujcu Ivi Čači, kojemu je jučer bila godišnjica smrti, i stotoj godišnjici osnutka Tamburaškog zbora u našemu mistu. A, Ive Čače je “upetljan” i u tu priču. Osnovali ga u sklopu Hrvatske čitaonice. On i prijatelji. A to su bili Benjamin Udovičić, Gušte Šprljan, Mijo Španja, Stipe Alfirev, Ante Roca, Ante Španja, Ivas Jakov i Mile Juričev-Talijaš. Zanimljiva su to vrimena bila u Vodicama. Živo je bilo i na političkoj i na kulturnoj sceni. U težačkomu mistu nije bilo “dosadno”.

Branko je ima veliku želju da se obilježi ta stota godišnjica. Pa je za sinoćnju prigodu u knjižnicu donija i instrumente iz toga perioda koje je on uspija sačuvati. Pogotovo je bilo zanimljivo viditi najveći od ti instrumentov. Berdu. Brankov mlađi sin Danijel ispriča je ponešto o njoj. Sagrađena je 1890. godine u Petrinji. Tamo je bila najpoznatija radionica za izradu takvi instrumentov. Ima muzejsku vridnost. To Danijelovo izlaganje dalo je ideju Šimi Strikomanu da svojim prijateljima iz Petrinje predloži snimanje Milenijske fotografije koja bi bila vezana uz nekadašnju slavnu radionicu. Vjerojatni motiv te fotografije bit će baš berda.

Naš Branko je i sam cili život bija vezan uz glazbu. I piva je i svira. U klapama i zborovima, a od instrumentov najradije se družija sa harmonikon. I sinoć je zasvira. A prisutni u multimedijalnoj dvorani knjižnice su spontano onda zapivali. Šta je Branka natiralo da pusti suzu.

U dvorani je bila i njegova sestra Sidonija. Koja je još starija od njega. Ka i sestra Marija koja živi u Zadru. Nji dvi su rođene u Belgiji. Tamo su živili dok je otac Dane radija u rudniku. Branka je mater na svit donila u Vodicama. Ijadu devetsto trideset i treće. Začet je u Belgiji. Tako on kaže. Sve to, a i puno toga drugoga, sinoć nan je,   uz Brankovu pomoć, ispričala Sanja Radin-Mačukat. Mala Bekićeva, ravnateljica knjižnice. Prenila nan je i pozdrave od gospođe Ivanke Jakovljević, udovice pokojnoga maestra Bore, i njezine sestre Marice. Sićate se kratkokose frizerke iz Punte? Uz nju je zanat izbrusila i Senka Rocina, udana za konobara stare škole, Prvićanina Maksa Antulova. I Senka je po uzoru na Maricu najčešće imala kraću kosu. Senka je generacija Brankovoga starijega sina Borisa. Dobra je to generacija. Virujte mi. Senka nas je povezala s Maricom i njenom sestrom Ivankom. E, a sad o tome zašto je došlo do kontakta organizatora sinoćnjeg događaja i obitelji Borisa Jakovljevića. Prije jedanaest godin Bore je uglazbija stihove najpoznatije Čačine pisme. Valjda znate da je to “Lipa noć”. Uz pomoć Damira Fržopa napravija je aranžman za Vodičku glazbu. Kako još nije izvedena u toj verziji, Damir je predložija da je on prilagodi za dva pivača i gitare. Gospođa Ivanka i Marica su sa zadovoljstvom dozvolile izvođenje te pisme pa smo je sinoć premijerno čuli. Otpivali su je (i odsvirali) Damir i Krešo Španja. Po reakciji prisutnih, maestro Boris Jakovljević napravija je dobar posal. Blago rečeno.

Sinoć su uživali svi koji su došli u knjižnicu. Bila je gužva pa su se neki smistili i po hodniku. Boško Sučev, primjerice. Dobrilin. Njezin predzadnji po redu. U dvorani su bile i Anka Vodanov i Elvira Lasan-Zorobabel. Nije in se lagano uspeti, ali kad imaš dobru volju i želiš nekoga poslušati i podržati... Stigla je iz Zagreba i Tončika. Sutra će nji tri put metropole. Tončika je organizirala, a Anka i Elvira će sudjelovati u večeri nazvanoj “Lipe beside”. Uz nji, bit će tamo i susjedi iz Tribunja, Mile će pivati, a Mandolinski orkestar zasvirati. Bit će i tamo baš lipo. U Preradovićevoj. U Hrvatskoj kući “Materina priča”.

Ovi dan rado smo se družili sa vodiškin devedesetgodišnjacima. Od nji se puno toga može pametnoga čuti, a volja i energija koju imaju u tin godinama... Svi bi se trebali u nji ugledati.

Pitali smo Branka je li zadovoljan time kako je sve prošlo. Reka je da je bilo jako lipo, ali da je mora malo bolje uvježbati pisme koje je odsvira na harmonici. Ajde Branko, o čemu govoriš!? Odlično si odsvira. Još kad znamo da te i ruka boli. Priuštija si svojoj kćeri Jadranki, sinovima Borisu i Danijelu, sestri Sidi, svojoj unućadi i nećacima, ma i svima nama ostalima nezaboravnu večer u Staroj školi. Pravu vodišku. Fala ti na tomu!

“Volila bi živiti baren po ure više od svoje matere!” - kazala je sinoć u vodičkoj knjižnici Jerka Petrov. A, ta njena mater, Oršula Bilan, umrla je pet mjeseci prije svog sto i petog rođendana. Onaj tko Jerku dobro ne pozna, pomislio bi da joj do te brojke nedostaje možda i cijelih tridesetak godina. Kad ono, ona je već u devedeset i petoj. Po uspravnom držanju, glatkom licu i posebice po bistrom umu za Jerku biste rekli da je puno mlađa. Jedino što je “muči” je nešto slabiji sluh.

Opširnije:Jerka Petrov svojim pjesmama i optimizmom oduševila publiku