Na današnjem druženju s Martinom, djeca iz vrtića, koja su došla sa tetama Vesnom i Tajanom, naučila su ponešto o pravilima ponašanja u knjižnici. Jedno od pravila kaže da knjigu koju uzmu s police ne vraćaju natrag bez pomoći odraslih jer će ju vrlo vjerojatno smjestiti na pogrešno mjesto. Najbolje je da knjige odlože na stol, a onda će ih tete knjižničarke spremiti na pravu „adresu“. Tako ćemo u svakom trenutku znati gdje se koja knjiga nalazi. 😊

I večeras je bilo živo u vodičkoj knjižnici. Živo i veselo. Pohrlila dica na Pokladnu pričaonicu i radionicu bojanja maski. Došli u pratnji očeva i majki, a s nekima su došle i bake. Blanka im pročitala priču, a onda su svi zasukali rukave i uvatili se bojanja. I mali i veliki.

Kad Jelena i Marija (i Barbara i …) nešto organiziraju nema bojazni… Sve ispadne kako su one i zamislile. Da bi im čovik ključeve Sela i u „nepokladno“ vrime. 😊

Za kraj, posebno pohvaljujemo Martinu i Ivana iz Inkluzije jer su bili vridni i kreativni i na večerašnjoj radionici.

U knjižnici se isto društvo okuplja i idući utorak, a za sutra je predviđen dječji pokladni ples u osnovnoj školi.

U potkrovlju Stare škole, na Odjelu za mlade Gradske knjižnice Vodice, održana je radionica oslikavanja zastavica koje će krasiti naše misto kroz pokladno vrime. Organizirale su je Jelena i Marija, vridne članice Pokladnog senata, a uz dicu iz naše osnovne škole u njoj su sudjelovali i Martina i Ivan iz vodičko-šibenske Inkluzije. Kako je bilo? Pa, baš onako kako i triba biti u ovom periodu. Zabavno, prije svega. A, bome i izuzetno kreativno. Ima nešto u toj našoj mladosti. 😊

Na naslovnici jučerašnje Slobodne pisalo je „Rođen u Fleku, pečatiran u Zadru, voli ga cili svit“. Naravno, odnosi se to na Hajduk. Prošlo je sto i četrnaest godina od osnutka omiljenog splitskog nogometnog kluba. Slavio se Hajdukov rođendan jučer posvuda. Pa i u Vodicama. Okupili se navijači u knjižnici. U zgradi Stare škole. Hajdukovoj vršnjakinji.
Bila je to dobra prigoda za predstavljanje stripa o Hajduku, stripa kojeg je njegov autor Julije Jelaska posvetio prvim godinama kluba. Splićanin sa zadarskom adresom nazvao ga je „Majstori baluna“. Njime je ispunio svoju davnu želju da napravi strip o klubu (za) kojeg se živi. A ne samo navija za njega.
Priznati hrvatski strip crtač radi na drugom nastavku. Od četrnaest predviđenih. Jer, duga je i bogata povijest Hajduka. I ima se o njemu što pisati (i crtati).
Slavljeničku atmosferu u vodičkoj knjižnici dodatno su sinoć uveličale domaće glazbene snage. Krešimir Španja, Krešimir Pelajić i Zoran Juričev (Cotov). Trio Laganini. Iz dubine srca zapjevali su nekoliko pjesama o Hajduku. Za Hajduka. I za Julija. S kojim su već otprije povezani. Posebice se to odnosi na Krešu Španju.
U vodičkoj knjižnici izloženo je i deset strip tabli splitsko-zadarskog umjetnika. Posjetitelji ovog događaja tako su bili u prigodi vidjeti dio originalnih crteža iz stripa.
Predstavljanju stripa prethodila je radionica za djecu. Julije Jelaska ih je na Odjelu za mlade uveo u svijet Adobe Photoshopa i pokazao im kako pomoću njega mogu napraviti vlastitu slikovnicu ili strip.
Uz zahvale Juliju i glazbenicima za njihov doprinos vodičkoj proslavi 114-og Hajdukovog rođendana, citirat ćemo riječi Bajde Vukasa: „za mene postoji samo jedan klub, a to je Hajduk Split“.
HŽV!

Da su ekrani (a posebno mobiteli) loši za kompletan neurološki i psihološki razvoj djece (ali i odraslih) nije nova informacija. Ipak, bilo je jako zanimljivo čuti stručno mišljenje o ovoj temi. A o tome smo slušali na radionici „Kako ekrani ugrožavaju (uništavaju) govor“. Ponukana problemima na koje nailazi u svom radu, logopedica Dječjeg vrtića „Tamaris“ Ksenija Erceg odlučila je povezati se s pedijatricom Dunjom Radetić (iz vodičke ambulante) kako bi zajedno poslale upozorenje roditeljima, bakama i svima ostalima koji su uključeni u odgoj djece o tome da su ekrani jako „skupe“ dadilje koje plaćamo godinama kasnije jer negativno utječu na koncentraciju, logičko zaključivanje, finu i grubu motoriku, empatiju, govor, a uzrokuju i promjene na mozgu i mogu dovesti do teških ovisnosti…

Na ovakve radionice uglavnom dolaze oni koji su svjesni problema koji nastaju uslijed prevelikog konzumiranja sadržaja na svim mogućim ekranima. Oni i bez pomoći stručnih osoba nastoje postaviti granice svojoj djeci u druženju s ekranima, ali ipak vole dobiti potvrdu da je njihov način rješavanja problema ispravan. Nažalost, puno je više onih koji nisu osvijestili postojanje problema u prekomjernom zurenju u ekrane. Linija manjeg otpora čini svoje. Pa oni najradije izbjegavaju dolaske na radionice poput ove koja je sinoć održana u vodičkoj knjižnici.

Unatoč tome, bila je ovo još jedna zanimljiva radionica i voljeli bismo kada bi se o ovoj pošasti današnjice više govorilo jer naša je odgovornost odgojiti djecu koja će jednoga dana biti zdravi i aktivni sudionici društva. Za kraj ću navesti pojmove koje neurolozi i drugi stručnjaci navode u svojim istraživanjima, a koji nažalost zvuče vrlo ružno: ekranitis, digitalna demencija, digitalni autizam i trulež mozga. Voljela bih kada bismo svi radili na tome da se ovi pojmovi što manje spominju kada se radi o našoj djeci.

Španjolska slikovnica „Mrzim/volim knjige“ odlično je poslužila Martini da dječicu iz vrtića uvede u svijet knjiga i knjižnica. Danas su oni došli u pratnji teta Marine i Nikoline. Što se tiče priče koju im je Martina čitala, radi se o djevojčici koja ne voli čitati, a dobiva za zadatak da preko ljeta pročita knjigu. Nevoljko sa sestrom odlazi u knjižnicu gdje joj sve izgleda dosadno i bezveze. Sestra joj preporuči knjigu koju je sama voljela kad je bila mlađa. Djevojčica počne čitati i vrlo brzo se nađe u čarobnom svijetu punom neobičnih bića i pustolovina. Tog ljeta djevojčica je postala dijete koje je obožavalo čitanje. 

I danas smo se s našim prijateljima iz vrtića rastali uz zajedničko fotografiranje.

S namjerom da poslušaju priču o vuku i tri praščića, jutros su nam u posjetu došla dječica iz novog vrtića. Dovele ih tete Mira i Nina. Bajku braće Grimm ispričala im je Martina. S puno strasti. Draga joj je ta priča, a drago je njoj i kad ima priliku na ovaj način družiti se s djecom. Najradije bi ona glumila u kazalištu za djecu. Nakon slušanja priče, dječica su se još malo upoznavala s knjižnicom, a naposljetku je „pala“ i zajednička fotografija. Mala „milenijska“ fotografija.

Dragi prijatelji, klikom na poveznicu ispod ovog teksta možete razgledati Godišnje izvješće Gradske knjižnice Vodice za 2024. godinu.

https://drive.google.com/file/d/1uh2ghSDRf5gFNMDigA4Ob4N8z574mNFE/view?usp=drive_link

Čovjek ne može bez ratova. Tako ispada. Nikad dovoljno pameti da do njih ne dođe. A, uzalud postoje i silne međunarodne organizacije koje su osnovane s ciljem da brinu o miru u svijetu. Previše je figa u džepu. Puno više nego dobre i iskrene volje da bude drugačije.

Nije šezdeset i deveta. Ali, i danas ima onih koji „žive“ Woodstock. Jer, i danas se ratuje. Posvuda. Pa neki imaju potrebu javno iskazati svoje protivljenje besmislu oružanih sukoba. Makar i stihovima. Kao što to čine tri mlade pjesnikinje. Dvije iz Vodica i jedna iz Šibenika. Mirlovićkih korijena. One su Katarina Juričev-Barbin, Eluiz Srdarev i Antonela Radan.

Sinoć su njih tri čitale svoje pjesme u vodičkoj knjižnici. Pjesme protiv besmisla ratovanja. Pod zajedničkim nazivom „Bedem ljubavi mladih pjesnikinja“. Po uzoru na majke iz devedeset i prve.

Katarina i Eluiz su i ljetos predstavljale svoju poeziju. Ovom prilikom pridružila im se Antonela. Šibenska srednjoškolka koja je djetinjstvo provela u Mirlović Zagori.

Sve tri najradije se izražavaju kroz stihove. Čak i kad je riječ o njihovom buntu. Protiv onog što se dešava u Palestini i Ukrajini. I ne samo tamo… I, ma koliko to izgledalo mladenački naivo. I idealistički… Konačno, što bi svijet bez takvih?

Nejra Turčinović je ilustrirala, Sarah Stručić napisala, a naša Ana djeci pročitala lijepu priču o ljami koja je živjela u svijetu mašte i osjećala se kao prava dama. Stoga je otišla na školovanje u Pariz. Slikovnica „Ljama u Parizu“ govori o upornosti i marljivosti uz koje je moguće ostvariti sve svoje snove, a namijenjena je najmlađim čitateljima. Nakon slušanja priče, oni su crtali glavnu junakinju…