Novosti

3. Znanstvni Kolokvij 5

Iza nas su još jedni “Dani Ive Brešana”, treći po redu. Znanstveni kolokvij, kojeg uz potporu Grada Vodica, Pučkog otvorenog učilišta, Turističke zajednice i Ministarstva kulture organizira Gradska knjižnica Vodice, i ove je godine okupio “ekipu” koja o profesoru Brešanu ima što reći. Jure Zovko, Marko Vučetić, Toni Juričić i Pero Mioč, pogotovo on, sasvim sigurno čine kvartet odličnih poznavatelja djela (ostavštine), a u slučaju gospodina Mioča i lika, jednog od najboljih hrvatskih dramskih pisaca.

Klica 4

Sigurno ste čuli za šibensku Narančastu zgradu. Udomljuje ona brojne udruge. Puna je ta zgrada pozitive. Jer, takve su i udruge koje u njoj obitavaju. I ljudi koji se tamo okupljaju. Pa je takva i KLicA. Ime je to Kluba liječenih alkoholičara. Trenutno ima dvadesetak članova. Među njima su i Saša Tare i Zvonimir Vila. Prvi je brodograditelj, a drugi akademski slikar. Grafičar. Zanimljivi likovi. A, ništa manje zanimljive nisu ni Branka Mandić i Nina Živković. Terapeutkinje. Od kojih je jedna i zadnje izabrana Šibenska grandeca. Sinoć su njih četvero u vodičkoj knjižnici predstavili rad Kluba. Saša i Zvonko su pričali o svojim “slučajevima”, a svi zajedno o tome kojim putem krenuti kad se odlučite potražiti “izlaz”.

Psihijatri Zoran Zoričić i Robert Torre (na žalost, pokojni) dobrodošle su osobe na tom putu. Njih su svi više puta sinoć spominjali. Knjiga Roberta Torre “Ima li života prije smrti?” inspirirala je Zvonka za plakat na kojem se on upitao “Ima li života u alkoholu?”. Sudeći prema Sašinom i Zvonkovom iskustvu, a i svi mi znamo nekog tko jest ili je bio ovisnik o alkoholu (i ne samo o njemu), odgovor je sasvim jasan. A, jasna je i činjenica da ne postoji lijek za alkoholizam (to se odnosi i na sve ostale vrste ovisnosti). Apstinencija je jedino što vas može držati dalje od ovisničkog života. A, najbolju podršku u tome pružaju klubovi. Poput šibenskog. Koji djeluje u spomenutoj Narančastoj zgradi. I tamo ih možete pronaći ponedjeljkom u 19 i 15 (ljeti u 20 i 15). Barem još neko vrijeme. Jer, postoje neki planovi da se zgrada sruši i prenamijeni. Što bi bila velika šteta. Zbog svih dobrih ljudi koji su joj “podarili” neku posebnu dušu.

Klikom na link ispod doći ćete do odlično napisane priče Gorana Šimca o šibenskim “apstinentima”, objavljene na portalu TRIS. Pročitajte je. A, poželite li poslušati Branku, Ninu, Zvonka i Sašu uživo, navratite sutra (18.5.) u tribunjski Kulturni centar. Početak njihova predavanja je u 18 sati.

P.S. Zahvaljujemo gospođi Branki na organizaciji ovih dvaju susreta (u Vodicama i Tribunju).

https://tris.com.hr/2022/01/proklijala-klica-alkoholizam-nije-prehlada/

Eluizina Večer 48 1

Pjesme i kratki prozni tekstovi. Na sto i dvadeset stranica. Nebo želja. Ukorićenih prvih osamnaest godina mlade Vodičanke. Predivnog imena. Eluiz. Prezimena Srdarev.

Za divno čudo, i pjesnici mogu biti magnet. Pa uspiju ponekad dovući i nešto publike u knjižnice ili neka druga mjesta na kojima se čitaju njihove pjesme. Tako je bilo i sinoć. U vodičkoj knjižnici. Pročitalo se petnaestak pjesama. Eluizinih. Uz gitarističku pratnju Damira Fržopa. Čitale ih Eluiz i Sanja. Prezimena Radin-Mačukat. Ravnateljica knjižnice. Čitale i razgovarale. Pomagala im u tome i jedna Panda. Sa velikim P. A mi ih slušali. I uživali. Povremeno i pustili koju suzu.

Ovaj tekst “ne želi” biti dugačak. On to ne smije biti. O poeziji ne valja na dugo i široko. Nju valja pročitati. Doživjeti i proživjeti iznutra. Stoga potražite Eluiz i nabavite si vlastiti primjerak njene zbirke koju je nazvala “Nebo želja”. Bit će vam od “koristi”, a čitajući pjesme u trenucima i na mjestima koje sami odaberete, bolje ćete upoznati i razumjeti Eluiz. Mladu Vodičanku koja je sama isfinancirala tiskanje ove knjige. I koja je jedinu pomoć imala od jedne svoje samozatajne prijateljice ilustratorice.

Dobro je da je predstavljanje njene zbirke bilo baš jučer. Na desetu godišnjicu useljenja Gradske knjižnice Vodice u sadašnji prostor. U zgradu “stare” škole. Knjižnicom je jučer mirisala brnistra. Kroz jutro se u istom prostoru u kojem je bilo predstavljanje Eluizina “Neba želja” darivala krv, a navečer lijepa riječ. Njena. Eluizina. Knjižnica mora biti podrška mladim ljudima poput Eluiz. I bit će to i ubuduće.

Na kraju, želimo se posebno zahvaliti Eluizinoj babi Mari. Maloj komediji. I to ne samo zbog ukusnih fritula i kroštula...

 

Možda neke zvijezde

Ponovno padnu

Jer smo ostvarili snove

I idemo po nove

A možda ostanu gore

Kao suvenir za života

Dok mi sami

Ne dođemo gore

Do tog dana

Hvatajući

Nove zvijezde

Zatvori oči

I samo zamisli

 

 

Eluiz Srdarev

Bitenci 2

Upoznali se Željka i Jadranko preko zajedničkog prijatelja Šime Strikomana. Željka i Jadranko Bitenc. Pronašli jedno u drugom srodnu dušu pa sad žive zajedno. Povezala ih i pisana riječ. Oboje su književnici. Jadrankov „Twist na bazenu“ je i lektirni naslov. Željka osim poezije piše i popratne tekstove uz Šimine Milenijske fotografije. Jučer su njih troje u društvu Željkinih blizanki posjetili našu knjižnicu. Domaćinski ih kroz sve odjele provela ravnateljica Sanja Radin-Mačukat, a ostala je simpatična ekipa iz Ivanića i na otvorenju izložbe slika tišnjanskog umjetnika Borisa Obratova. Dragi ljudi. Vjerujte.

Radionica Oslikavanja Jaja 3

I u Vodicama je zaživio običaj oslikavanja jaja koja se konzumiraju na Uskrsni ponedjeljak. Postoje različite tehnike oslikavanja, a jednu od njih naučili su danas poslijepodne sudionici radionice koju je u Gradskoj knjižnici Vodice održala ukrajinska umjetnica Kseniya Noryk. Pri tome su koristili i pčelinji vosak koji su nam poklonili Tonči Roca i Ivica Crljenak. Zahvaljujemo im na tome, a veliko hvala upućujemo Kseniyi za sjajno odrađenu radionicu. Volonterski. To uvijek treba posebno cijeniti.

Frankofonija Za Odrasle 69

Desetljećima se u vodičkoj osnovnoj školi učio francuski jezik. Samo francuski. Stoga i ne čudi povezanost Vodičana srednje generacije i onih još nešto starijih s ponajljepšim jezikom na svijetu. Iskazana je ona i kroz fotografiju. Milenijsku. Na kojoj smo tijelima ispisali „Parlez-vous francais?“ Šime svašta osmisli pa se i toga dosjetio. Bila je to i posveta profesoru Ivi Ševerdiji. Vodice i Francuska povezali su se i kroz veleposlanički mandat našega Filipa Vučka u Parizu.

Mjesec je frankofonije. Obilježavao se i u Vodicama. Pa i večeras. U knjižnici. Pričalo se o francuskoj kulturi i (brojnim) znamenitostima. Pričalo se uglavnom francuskim jezikom. Jer, znali su ga svi koji su došli podružiti se s Klarom Rodin Čače, mladom ženom prvićkih i laškovičkih korijena, rođenom u Nici, a s prebivalištem u divnoj Brodarici. Zidovima Stare škole ponovno je odzvanjao francuski jezik. Klara ga „vratila“ tamo gdje je bio „udomaćen“ šezdesetih, sedamdesetih i osamdesetih (u prvoj polovici).

Na odlasku s ovog druženja, svi su hvalili mladu Klaru koja je tako nadahnuto, na zanimljiv i duhovit način, pričala o svojoj rodnoj Francuskoj. A, od obitelji Ivanda, Rusmirke i Roka, na poklon je dobila Rokovu knjigu „Srimarski poluotok i njegovo nasljeđe“. Lijepo od njih.

Posebno lijep i dirljiv bio je kraj ovog frankofonskog druženja. Klara je započela, a svi ostali su je podržali u pjevanju rođendanske pjesme gospođi Agnezi Bareša Fučkar. Na francuskom. Kako drugačije.

Pridružujemo se čestitkama, a Klari zahvaljujemo što je u dva navrata (prvi je bio sa djecom) u našu knjižnicu donijela dašak Provanse, Pariza i nezaobilazne šansone. Edit Piaf. Eh, koji poseban glas…

Anketa

Koliko knjiga (prosječno) pročitate u jednoj godini?
  • Više od 50 knjiga
    21.54%
  • 20 do 50 knjiga
    29.23%
  • 10 do 20 knjiga
    18.46%
  • 1 do 10 knjiga
    23.08%
  • ne čitam
    7.69%

Foto

Video

Facebook