U skladu s temom ovogodišnje Noći knjige, održali smo "dinosaurastu" pričaonicu. Čitale su se priče i pjesmice o dinosaurima, a nakon toga, po dobrom običaju, maleni slušači priča pokazali su kako im je likovno izražavanje nešto jako blisko.
Početkom devedesetih profesor povijesti i povijesti umjetnosti Zvonko Madunić nakratko je predavao u vodičkoj osnovnoj školi. Odnedavno je u mirovini. Prethodno je najveći dio svog radnog vijeka odradio u osnovnoj školi na šibenskim Vidicima.
Nije se bavio samo predavanjem povijesti. Učenike je uvodio i u svijet filma. Dokumentarnog filma. A sve sa ciljem promoviranja naše kulturne baštine.
Jučer se profesor Madunić zakratko vratio u Vodice kako bi predstavio svoj književni opus. Ovog puta to nije bilo u novoj školi, u kojoj je nekoć predavao, nego u staroj. Na rivi. U vodičkoj knjižnici. Predstavio je profesor svoje romane u kojima najčešće obrađuje neke događaje iz ratova. Drugog svjetskog i Domovinskog. I u kojima se prisjeća stradalih. Među ostalima i vodičkih branitelja Miše Ivasa, Željka Grbelje-Điđija i Marinka Karduma. O njima piše u knjizi “Šibenski bedž”.
Sve knjige profesora Madunića, oca pet kćeri, osebujnog romanopisca, uspješnog poljoprivrednika, patriote i borca za pravdu, možete potražiti na policama Gradske knjižnice Vodice.
Poštovani, ispred knjižnice smo izložili rabljene knjige. Možete ih razgledati, a ako vam se neke svide, možete ih uzeti i zauzvrat priložiti donaciju vodičkom Gradskom društvu Crvenog križa. Knjige će biti izložene do 13 sati. Hvala unaprijed!
Čitanje ekološke priče pa slikanje... Dobitna kombinacija.
Na kraju još jedne ekološke pričaonice, djeca su od tete Blanke, za nagradu što su bili pažljivi slušači i vrijedni slikari, dobila sadnice različitog povrća. Uz obavezu da se brinu o njima.
Posjetili su nas maleni prijatelji iz Dječjeg vrtića "Tamaris" i njihove odgajateljice Branka i Danijela. Martina im je pročitala priču "Alba - riba koja živi sto godina", slikovnicu za predškolce i mlađe osnovnoškolce koja sadrži i poučni dio o stanovnicima koraljnog grebena kao i savjete kako se može sačuvati more.
Nakon slušanja priče o liscu Archibaldu, djeca su uživala u kreativnoj radionici na kojoj su izrađivali uskrsne zečiće. Teško je ne primijetiti da imaju "mota". Svi zečići su baš lijepi.
U katalogu za skupnu izložbu povodom Svjetskog dana voda predsjednica Likovne udruge “More” Manuela Srdarev napisala je da “voda oblikuje krajolik, pruža osjećaj mira i spokoja, a pjesnike, filozofe i umjetnike neprestano inspirira”.
Izložba članova i polaznika likovnih radionica LU “More” otvorena je sinoć u Gradskoj knjižnici Vodice. Svome gradu, kojem je “voda podarila ime”, vodički likovnjaci tradicionalno poklanjaju izložbu kojom slave značaj vode. U svim njenim oblicima.
(Ruko)vodeći ljudi našeg mjesta rado se odazivaju na otvaranja ovih izložbi. I gradonačelnik Ante Cukrov i predsjednik Gradskog vijeća Marko Mačukat. Prepoznali su oni vrijedan i kvalitetan rad u udruzi. Pa se našim “morašima”, osim potporom unutar proračuna”, zahvaljuju i redovitim dolascima na izložbe. Što je pohvalno. A, i motivirajuće. Pogotovo za djecu i njihove mentorice Manuelu Lelu i Mariju Ivanda.
Nakon skupne izložbe u Vodicama, naši likovnjaci predstavit će se i šibenskoj publici. U knjižnici “Juraj Šižgorić” ugostit će ih prof. Zdenka Bilušić, neumorna promotorica likovne umjetnosti.
Za kraj, navest ćemo imena svih sudionika izložbe “Voda u svim svojim oblicima”. To su: Luka Baldić, Franka Roca, Rita Roca, Klara Bašić, Greta Bolanča, Jelena Buhić, Ena Cukrov, Lorna Cvjetković, Ranko Čoga, Luana Juričev, Josip Kralj, Barbara Krošelj, Ivan Kulaš, Cvita Marić, Karmen Marinčić, Petra Mihić, Marcela Miškić, Mia Škarić, Sara Topić, Frane Cukrov, Lara Karlo, Franka Marinčić, Mia Perković, Adriana Popović, Petra Paškov, Iva Josipović, Dora Barbarić, Antonio Barić, Vesna Fržop, Milena Grudić, Roko Ivanda, Marija Juričev-Barbin, Doris La Mazza, Vladimir Mihoković-Miha, Kseniya Noryk, Šime Pelajić-Brunac, Jerka Petrov, Ante Roca, Ivana Skroza, Neven Srdarev i Jadran Zelenčić.
Jadran je posljednji na spisku jer je tako odredila abeceda, ali njega valja posebno istaknuti zbog činjenice da svaki put kad LU “More” ima izložbu, on najmanje tri puta prevali put od Zadra do Vodica (i obratno). Kad je nedavno dolazio po svoju sliku s prethodne izložbe, pljusak i olujno jugo koje je tog dana okup(ir)alo Staru školu smočili su ga do kože. Mislite da je bio ljut zbog toga? Vjerujte, niti malo. To je tako kad živite umjetnost.
Dobroslav Rajić odavna se udomaćio u vodičkoj knjižnici. Ponekad ga knjižničarke zovu i “broj 500”, jer pod tim rednim brojem je upisan. Ipak, i pored toga dugo im je trebalo da saznaju za njegovu kreativnu stranu. Za svoju dušugospodin Rajić slika, oblikuje od žice i naplavina, a najradije od svega izrađuje minijaturne makete brodova koristeći pri tome guščja i prepeličja jaja te ljuske od oraha. Jaja voli i ukrašavati. Na nagovor ekipe iz knjižnice prvo je o tome progovorio za Info Vodice, a od danas njegove uratke možete vidjeti i uživo u Gradskoj knjižnici Vodice. Zahvaljujemo mu što je svojom izložbom obogatio kulturnu ponudu Vodica u ovo (pred)uskrsno vrijeme. Sutra će mu se izložbom “Voda u svim svojim oblicima” pridružiti i članovi i polaznici likovnih radionica LU “More”. Otvorenje njihove izložbe je u 19 i 30 h.
Klikom na poveznicu možete pročitati članak Lokalne akcijske grupe "More 249" o njihovoj Radionici ekološkog vrtlarenja i kompostiranja.
https://lagmore249.hr/radionice-ekoloskog-vrtlarenja-i-kompostiranja/
Da nije odlučio studirati građevinu, Tino Kusanović je mogao biti i odličan učitelj (baš poput Blanke). Strpljiv je, smiren, a i sjajno čita priče. Vidi se da ima iskustva u tome. Iskustva sakupljenog kroz odgoj trojice sinova i kćeri Rite. Mi mu od srca zahvaljujemo što nam je, uz pomoć svoje mezimice Rite, a pročitavši djeci priču "Moj tata", pomogao da na današnjoj pričaonici kvalitetno obilježimo Dan očeva. Tino, HVALA!!!
Udaljenost između Starigrada na moru i onog koji se smjestio pored Koprivnice je 366 kilometara, a kažu da je potrebno odvoziti 259 minuta da biste autom stigli od jednog do drugog. Donedavno nisam ni znao za taj koprivnički. Mislio sam da u Hrvatskoj postoje samo Stari Grad na Hvaru i Starigrad koji živi svoj život podno Velebita. Za ovaj koprivnički saznao sam zbog gospođe Irene Kovačić. Koja u njemu živi.
Jučer smo je ugostili u našoj knjižnici kako bi vodičkoj publici predstavila svoju knjigu “Moj Put Camino”. O Putu sv. Jakova, hodočašću do Santiaga de Compostele, na koji je pošla 2019. godine.
U Vodice je došla u organizaciji hrvatske Bratovštine svetog Jakova, a okupljene u multimedijalnoj dvorani knjižnice uvodno je pozdravio koordinator šibenske dionice Camina Marko Juričev-Martinčev. Ukratko je predstavio gospođu Irenu, a onda je uslijedilo njeno zanimljivo predavanje, popraćeno brojnim fotografjama, i predstavljanje knjige koju je, po povratku s jednomjesečnog hodočašća, ispisala rukom na 300 stranica. Žuljeve na stopalima zamijenili su oni na ruci kojom je pisala svoju knjigu. Svoju prvu knjigu.
Njeno predavanje održano je u posebno ugodnoj i opuštenoj atmosferi. U kojoj su jednako uživali Irena i suprug Goran, koji je s njom doputovao u Vodice, kao i svi oni koji su došli slušati o njenom Camino iskustvu. Iskustvu kojeg Irena rado dijeli jer “navija” da se i drugi okuraže i odu na svoj Camino Put. Pišem Put s velikim početnim slovom jer ga i Irena tako piše. Ne bez razloga.
Nakon Vodica, danas je predstavljanje knjige bilo u Šibeniku, a nakon njega bračni par Kovačić dalmatinsku turneju nastavlja u Trogiru i Korčuli.
Za kraj, spomenut ćemo i to da je Irena inspirirala jednu svoju prijateljicu kantautoricu pa je njena hodočasnička priča dobila i uglazbljenu verziju.
