Stres i prejedanje. To su teme predavanja koja su jučer u vodičkoj knjižnici održale Sanja Radas i Martina Silov. Profesionalno su vezane uz Ljekarne Šibenik (rade u poslovnici u Vodicama) pa im razgovori o zdravlju nisu strani. Svoje znanje, i ono stečeno kroz obrazovanje i ono iskustveno, rado njih dvije dijele s drugima. Pa, i kroz ovakva predavanja. Izađu Sanja i Martina iz svoje „zone komfora“, priušte sebi malo stresa, a nakon što iz projektora izađe i zadnji slajd, s onim „HVALA!“, vjerojatno osjete zadovoljstvo činjenicom da su učinile „dobro djelo“. I trebaju ga osjetiti. Jer, volonterski dijeliti svoje znanje s drugima, ma o čemu, hvale je vrijedno. Pljeskom im je izrečeno ono što piše na zadnjem slajdu.
Na blogu posvećenom ljudima koji su na bilo koji način povezani s Banja Lukom, jedna gospođa piše: „ Za prezime Bahtijarević moje roditelje veže jedno prijateljstvo iz Virovitice. Družili su se s apotekarom Bahtijarevićem koji se je preselio u Vodice. Kad god smo ljetovali u tom kraju, išli smo u Vodice i obavezno u apoteku kod jednog finog gospodina Bahtijarevića.“
Taj apotekar Bahtijarević zvao se Kjazim (Čazim), a u Vodicama je bio poznat po nadimku Časo. Ljekarna, odnosno apoteka, kako se nekoć nazivala, u njegovo vrijeme bila je smještena u zgradi „Vodičanke“, današnje gradske uprave. Osim po bavljenju istim poslom, gospodin Časo i junakinje naše priče povezani su i po zdravom načinu života. Sanja i Martina bave se trčanjem, ni maratoni im nisu strani, a njihovog legendarnog kolegu Času stariji Vodičani pamte po beskrajnim šetnjama. U vremenu u kojem je živio, u tome je bio izuzetak. Trebalo je proći puno vremena da i mi drugi prigrlimo redovitu šetnju kao nešto što je dobro za naše zdravlje. I trčanje, naravno. Ono još više.
Stoga, valja zahvaliti Sanji i Martini što se volonterski angažiraju kako bi druge potaknuli na zdraviji život. Šetnjama i trčanjem možemo smanjiti količinu stresa u našim životima. A, umjerenijim jedenjem svakako ćemo pozitivno utjecati na vlastito zdravlje.
Za kraj, citirat ćemo dvojicu hrvatskih fratara koji su u dobrom zdravlju dočekali stotu godinu života. Obojica su kazali „da nikad nisu siti ustali od stola“. Pa, vi sami iz toga izvucite pouku…
Foto: Stefano Bianchi
