„Vidimo se dogodine!“ – rekla je jučer Jerka Petrov Stipi Cvitanu. I ne bi to bilo ništa neobično da se ne bi radi o ljudima u njihovim godinama. Jer, Jerki je 96, a Stipi 97.
Jučer su se našli u vodičkoj knjižnici. Stipe je predstavlja svoje zbirke pisama. Šest dosad objavljenih. A, planira on objaviti i sedmu. Lipo je kad čovik i u tin godinama ima planove. To ga čini življim. To, i njegov vedri duh. Kojeg Stipe ima u izobilju. Velika je radost sresti se s takvim čovikom. Na pjesničkim druženjima poput ovog u Vodicama ili onog održanog večer prije u njegovom rodnom Tribunju. Ma, bilo di! Živnete i vi kad ste u njegovoj blizini.
Zaintrigira je šjor Stipe i Anamariju s državne televizije. Pa je jučer radila reportažu o njemu. Snimali ga Anamarija i kolege u Tribunju, negdi oko mosta, i sinoć u vodičkoj knjižnici. U zgradi stare škole, u kojoj se često ugošćuju pjesnici. I mlađi i stariji.
O Stipinom životu, a najveći dio proveja je u Sloveniji, govorila je gospođa Jelica Stipaničev. Prije četiri godine Šime Strikoman je snimija Milenijske fotografije posvećene osobama iz vodičko-tribunjskog kraja koje su bile aktivne u studentskom pokretu početkom sedamdesetih. To su Mijo Španja, Filip Vučak, Krste Roca i Jelica Stipaničev. Moderatorica našeg jučerašnjeg događaja u knjižnici. Prisutnima u publici pomogla je da saznaju što više o vremešnom pjesniku koji najradije piše o moru i svom Tribunju. Jurjevom gradu. Mistu svoje mladosti. Zbog kojeg je zavolija porte i more, i zbog kojeg je, a da bi mu bija bliže, i u Sloveniji uvik živija u primorskim mistima.
Čitali su jučer Stipine stihove Nikola Perkov -Stipičin, Marta Jabuka, Korana Stipaničev i Miroslav Stipaničev. Svi redom njegovi Tribunjci. Bili su odlični. Predivni stihovi i nadahnuto izvođenje. Praćeno zvukovima gitare maestra Damira Fržopa. Koji je na samom početku otpiva Cocine Ribare. U kojima se spominju i galeb(ov)i. Jednog lipog galeba poklonila je nešto kasnije šjoru Stipi cilih godinu dana mlađa Jerka. Sama ga je isplela. I to joj ide od ruke. Bilo je jučer još poklona za našega Stipu. Jednog je dobija i od gradonačelnika Ante Cukrova-Desta. Kao uspomenu na ovo gostovanje. Mora Desto gajiti dobre odnose s našim susjedima. Ipak on ima unučadi u Tribunju. 😊
Osim pisama šjora Stipe, čulo se u knjižnici i malo domaće zavičajne poezije. Kazivali su je već spomenuta Jerka Petrov i Elvira Lasan-Zorobabel. Tribala je doći i Anka Vodanov, ali omelo ju je loše vrime.
Ovaj događaj (i onaj održan dan prije u Tribunju) zasluga je ljudi iz Kulturne udruge Tribunj. Prije svih, predsjednika Miroslava Stipaničeva, koji je stupija u kontakt s ravnateljicom vodičke knjižnice Martinom Tabulom, i Šime Kumanovića, nekoć vrsnog košarkaša, a sada vridnog promicatelja starih običaja i kulturne baštine tribunjskog kraja. Veliku pomoć u radu njihove udruge pruža im gospođa Milena Stipaničev Ebel. Financijsku pomoć. Bila je sinoć u publici. Samozatajna. Ali i dobro raspoložena i nasmijana. U večeri poput sinoćnje, i ne možeš se drukčije osjećati.
Fala svima na lipom druženju!
Kad se rodiš u Tribunju, more uđe u tebe pa ne možeš bez njega…
Šjoru Stipi i gospođi Jerki želimo da se vidimo i dogodine.
P.S. Zadnja zbirka Stipe Cvitana zove se „Put u raj“. Posvetija ju je svojoj pokojnoj supruzi, a za njeno tiskanje zaslužan je Ogranak Matice hrvatske u Tribunju. U zahvali na kraju zbirke, pomorac i zavičajni pjesnik Stipe Cvitan zahvaljuje prof. Sanji Vulić za korekturu, urednici Maji Cvitan Grubišin, Bojani Grubišin za ilustracije, Jagodi Ujčić koja je pisme zapisivala i rođaku Šimi Kumanoviću za svestranu pomoć.
TRIBUNJU, RODNOM MISTU
(iz zbirke Babin pas)
Danju, noću,
tebi plovu moji snovi,
moru tvomu,
poju, judima,
od tebe mi
dražjeg nima.
Ponosiš se moston
starin, kamenitim.
palme ti resu rive, mula,
barjak ponosni vije Mikula.
Nezaboravna su jutra tvoja,
kad se ribari doma vraćaju,
galebova jata
ji do rive slidu,
ribe pitaju.
U litnoj, blagoj večeri
omiljeni most oživi,
rivon šeće, vicija se
mladost tvoja.
Jurjevgrade,
radost si moja!
