Sidin u prvom redu. Mladi Talijan Stefano Bianchi iz Udina fotografira pa mogu siditi. Gledan isprid sebe Martinu i Tomicu. Malo njih, pa malo slike koje vise na zidovima. Jednu pogotovo. Crtež. Na kojemu su Mare i Roko Juričev. Nacrta ih Ive Čače. I Mare i Roko imaju rečine. Crtež je vlasništvo Branka Rokanova. Lipo je uokviren. I zaštićen staklom. U odbljesku tog stakla vidin otok Prvić. Još je dan pa se lipo vidi. Gledan malo Martinu i Tomicu, pa malo tu sliku. Ne bez razloga. Jer, one i pričaju baš o tom otoku. Prvom do nas.

Iz Prvića su tri žene koje je Tomica Šćavina nastanila u svoj novi roman. Nije mogla odšutjeti njihove priče pa ih je stavila na papir. Prešućeni jezik prvotno je predstavila u Zagrebu. Nakon još nekoliko gradova red je doša i na njene rodne Vodice. O romanu je razgovarala s Martinom Tabulom, ravnateljicom vodičke knjižnice. Pričale su i o poeziji. Jer, Tomica ima i novoobjavljenu zbirku. Na naslovnici je fotografija Jadrije, a naslovila ju je po jednoj od pisama. Kuća od vjetra. Lipo zvuči da je izdavanje zbirke financijski potampelano i od strane Grada Vodica. Dobro je da čelni ljudi našega Sela imaju sluha za „potrebe“ u kulturi. A pohvalno je i da redovito dolaze na ovakve događaje. Događaje na kojima se čita i poezija. Ovom zgodom u izvedbi Martine i Anđele Fržop. Nji dvi su zajedno glumile u sjajnoj predstavi „Dvije“. Sinoć su nam jednako nadahnuto, ka u toj predstavi, iščitale nekoliko Tomičinih pisama.

U publici su bile i članice Čitateljskog kluba. Među njima i Ivana Franin-Pečarica. I ona je sudjelovala u razgovoru o Prešućenom jeziku. O kojem neću puno pisati jer postoji sjajni Ivanin osvrt na roman, a poveznicom na kraju teksta omogućit ćemo vam da ga pročitate.

Kakav bi to bija susret s Tomicom, a da se ona ne dotakne svoje povezanosti s obitelji (majka Tomica i sestra Blažena bile su u publici), rodnim Vodicama i morem. Tu temu „dobacila“ joj je bivša ravnateljica knjižnice Sanja Radin-Mačukat.

Tomičina povezanost s morem za nju je nešto posebno. Dobre temelje za to dobila je još u djetinjstvu.  Roditelji su joj bili prosvjetni radnici, liti su imali puno slobodnog vrimena, a kako je otac Andrija oduvik  ima brod u koji su mogli stati svi šestero, oni bi dobar dio lita provodili na moru. I dan danas imaju taj običaj. Dobar običaj.

Sinoć san Prvić gleda u odbljesku Čačinog crteža, a sada, dok ovo pišen, gledan ga s live bande. Prvić koji je Tomici podarija jednu prababu (isto ka i meni). Toliko je magičan da mi odvlači pažnju. Pa ću sad završiti. A, vas pozivan da pročitate osvrt Ivane Franin-Pečarice na Tomičin roman. Pozivam vas i da čitate Tomičine knjige. Jer, kako mi je sinoć reka Mile Alfirev: „Naša je, vodiška, a i dobro piše“….

https://www.infovodice.com/hr/magazin-novo/kolumne/3587-tomica-scavina-ponovo-odusevljava-roman-presuceni-jezik-osvaja-emocijama

Foto: Stefano Bianchi