Zavičajna poezija je pojam koji se rodio u svitanje književnog proljeće prastarih hrvatskih književnih jezika poput čakavskog. Svatko od nas nosi u sebi kao oazu mira i spasa idilu vlastita djetinjstva, iskonsku potrebu za zajednicom, za pravdom i poštenjem, za ljubavlju prema domovini gdje bezbrižni smijeh nije izmišljotina.
Zavičajna poezija Ive Čaće javlja se poput uzdaha, čežnje, iskre ljubavi prema ženi, potresnog protesta prema režimu pa i kletve koju na kraju krajeva ne izgovara glasno.