Predstavljena knjiga o zbjegu u El Shattu

Kad se upustio u proučavanje svih dostupnih dokumenata o zbjegu u El Shattu, profesor povijesti (i geografije) Branko Radonić vjerojatno nije mislio da će do objavljivanja njegove knjige „El Shatt – Dalmatinci u pustinji“ proći pet godina. Ali, to vam je tako. Pogotovo kad se time bavite u svoje „slobodno“ vrijeme. Knjigu od gotovo 800 stranica ne može se napisati „preko noći“. Bilo je potrebno na stotine odlazaka u arhive. I na tisuće sati pregledavanja. A, to mogu samo istinski entuzijasti. I osobe koje su posebno motivirane. Branka su na pisanje knjige o El Shattu ponajprije ponukale bakine priče. Kojih se sjeća iz svog djetinjstva. Bakinih priča o njenom boravku u tom egipatskom kampu za izbjeglice.
I proteklih desetljeća pisalo se o zbjegu Dalmatinaca za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali nikad sveobuhvatno kao u knjizi profesora Radonića. To ističe i urednik knjige Tihomir Ponoš. Knjige koju Branko predstavlja po dalmatinskim mjestima. Obilazeći prvo ona iz kojih je puno ljudi bilo u zbjegu. Poput Vodica. I cijelog vodičkog kraja.
Jučer je Branko knjigu predstavljao u Gradskoj knjižnici Vodice. Uz pomoć svoje životne partnerice Željke Opačak. Elokventne direktorice Turističke zajednice Grada Vrgorca. A, prethodno i dugogodišnje radijske novinarke. Što joj zasigurno ne odmaže i u ovakvim prigodama. Naprotiv. Kroz zanimljiv razgovor koji su vodili njih dvoje, prisutni u publici saznali su puno o razlozima za odlazak ljudi iz Dalmacije u zbjeg, putovanju do Italije i Egipta, organizaciji života u kampu,…
Pri kraju razgovora pričalo se i o Vodičanima u El Shattu. Kojih je bilo nešto malo više od tri stotine. Uglavnom žena i djece. Među njima je bila i gospođa Nila Bareša. Rođena Roca. Koja se u El Shattu i rodila. Pa su joj nadjenuli ime po rijeci Nil. Do prije dvije godine bila je živa još jedna vodička Nila. Iz obitelji Juričev. Imale su istu životnu priču.